摘要：Uvod Pušenje je u današnje vrijeme postalo najrašireniji oblik ovisnosti ljudi. U 1998. godini od posljedica pušenja, prema nekim podacima, umrlo su 3623 stanovnika Republike Slovenije - više nego od posljedica alkoholizma, teških droga, SIDA-e, samoubojstava, ubojstava i prometnih nezgoda zajedno. Iako podaci ukazuju na to da se broj pušača od 1988. godine smanjuje (danas puši oko 25% stanovnika, 1991. godine, pak, pušilo je 42% stanovnika R Slovenije), zabrinjavajuće su prije svega dvije stvari: povećanje broja žena pušača (uskoro će ih biti isto koliko i muškaraca, dok je 1975. godine među pušačima bilo samo 27% žena) te sve više pušača među mladima (Turk, 2000). Nedvojbeno je sport vrlo važan cimbenik u sprečavanju pušenja. Vecina pušača počinje s pušenjem u ranim godinama, što dovodi do ovisnosti. Zbog toga je utoliko važnije mladima ponuditi što više zdravih aktivnosti, među koje se nedvojbeno ubrajaju i sportske aktivnosti. Uz pomoć upitnika, koji je bio izrađen na osnovi istraživanja Debeljak i Kalan (1987) te djelomično dopunjen, željelo se analizirati sportsku aktivnost mladih i njihove pušačke navike te utvrditi odnos između sudjelovanja u sportu i pušenja školske mladeži. Metode rada Uzorak ispitanika činila su 62 učenika i 101 učenica osnovnih škola u Ljubljani, u dobi od 13 godina. U istraživanju je upotrijebljen upitnik, koji su izradile Debeljak i Kalan (1987), a sadrži 42 pit nja o sportu i pušenju školske mladeži. Podaci su obrađeni na odjelu za obradu podataka Fakulteta za sport Sveučilišta u Ljubljani, a upotrijebljen je statistički paket SPSS za Windows. Izračunate su frekvencije i kontingencije kretanja rezultata. Nakon toga upotrijebljeni su potprogrami FREQUENCIES i CROSSTABS. Vjerojatnost povezanosti između varijabli provjerena je hikvadrat testom. Rezultati i rasprava Rezultati istraživanja pokazuju da je 21,0% učenika i 24,8% učenica sedmog razreda osnovne škole već pokušalo pušiti. Puši 12,9% učenika i 10,9% učenica. U prosjeku, učenici su počeli pušiti u 11. godini, a učenice u 12. godini. Povezanost varijable “Koliko si satova u tjednu sportski aktivan, zajedno sa satima tjelesne i zdravstvene kulture?” s ostalim varijablama u biti se nije pokazala statisticki značajnom, ali je iz rezultata moguće izlučiti važne i zanimljive konstatacije. Ucenici se međusobno razlikuju po količini pušenja, neovisno o količini bavljenja sportom. Većina puši samo u iznimnim prilikama. Učenice koje puše samo u iznimnim prilikama sportski su aktivnije od učenica koje puše više. Više od 50% osnovnoškolaca koji puše rado bi prestalo s pušenjem. Od onih koji su već pušili, 71% je onih, a među njima prevladavaju učenice, koji su već prestali pušiti. Neki osnovnoškolci su pokušali, odnosno već i prestali pušiti, jer to šteti njihovoj tjelesnoj kondiciji i zdravlju. Iz istog razloga vecina ispitanika ne puši i mišljenja su da pušenje šteti zdravlju. Sportski aktivnih je 85,5% učenika i 77,2% učenica. Učenici se većinom natjecateljski bave nogometom, košarkom i biciklizmom, dok se učenice, većinom rekreativno ili povremeno, bave odbojkom, košarkom i plesom. Unatoč tome što nema puno roditelja koji su sportski aktivni, većina ih (90%) svojoj djeci preporučuje bavljenje sportom. Učenici i učenice iz obitelji roditelja-nepušača sportski su aktivniji u usporedbi s obiteljima gdje roditelji puše. Podaci ukazuju i na to da puše skoro svi osnovnoškolci u čijim obiteljima puše i brat i sestra. Većina mladih svjesna je da su sport i zdravlje tijesno povezani. Unatoč tome je među sportašima u osnovnoj školi čak 10% pušača. Većina trenera ne dopušta pušenje, ali, nažalost, neki od njih su još uvijek slab uzor učenicima zato što i sami puše. Isto vrijedi i za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. U osnovnoj školi više je od 15% nastavnika za koje učenici sigurno znaju da puše. Isto tako puši i 5% trenera. “Sport bez cigareta” trebalo bi postati pravilo i dio sportskog morala za sve koji se bave sportom. U sportu se velika pažnja posvećuje naporima da se postigne što bolja tjelesna kondicija, a pušenje je čista suprotnost tim nastojanjima. Uvjerljivi su i zdravstveni razlozi i razlozi koji se odnose na vanjski izgled. Upravo te činjenice trebali bi znati iskoristiti svi koji se bore protiv pušenja, jer je za bavljenje sportom mladež moguće zainteresirati. Zaključak Činjenica je da je pušenje štetno, a što je još i gore – »početnik« brzo postane ovisnik. Nedvojbeno je da je vjerojatno najjači čimbenik koji može utjecati na smanjenje pušačkih navika odgovarajuća aktivnost mladih, prije svega u njihovu slobodnom vremenu, koje je potrebno odgovarajuće usmjeravati i planirati. Ovdje najvažniju ulogu imaju one aktivnosti koje svakog učenika u punoj mjeri individualno zaokupljaju. A među njih se, bez dvojbe, ubrajaju i sportske aktivnosti.
