摘要：Uvod Uspješno natjecanje cilj je svakog procesa treninga i ujedno mjerilo za ustanovljivanje razine kvalitete ili pripremljenosti košarkaških momčadi. Ugrubo se kvaliteta (igračka uspješnost) pojedine momčadi određuje razinom natjecanja u kojemu se momčad natječe, a preciznije kvalitetu momčadi određuje njeno mjesto u konačnom poretku ili postignuti bodovi. Dodatnu informaciju o razini kvalitete igre momčadi na pojedinim utakmicama ili u natjecanju daju nam podaci o njenoj ukupnoj, cjelovitoj igračkoj učinkovitosti u cjelini ili podaci o učinkovitosti u nekim dijelovima igre (napadu i/ili ob- rani). Igračku učinkovitost možemo izračunati na razne načine pomoću standardnih situacijskih varijabli, koje na utakmicama bilježe službeni statističari (Dizdar, 2002). U našem istraživanju izračunali smo igračku učinkovitost momčadi pomoću sustava odlučivanja BASKET-PE1 (tablica 1). Taj sustav sastavljen je iz baze znanja BASKET-PE1 i ljuske sustava odlučivanja KISS 1.2. (Leskošek, 1995). Baza znanja sastavljena je iz stabla, pondera i normalizatora. Stablo sustava odlučivanja BAS- KET-PE1 predstavlja cjelovitu igračku učinkovitost momčadi (general playing efficiency - GPE), a njegove grane igračku učinkovitost u napadu (playing efficiency on offence - PEO) i obrani (playing eficiency on defence - PED). Cjelovita igračka učinkovitost izračunata je pomoću standardiziranih vrijednosti bazičnih varijabli (danih i primljenih koševa) i pondera. Oni određuju doprinos pojedine varijable pojašnjenju opće igračke učinkovitosti. Sustav odlučivanja BASKET-PE1 daje standardizirane podatke o igračkoj učinkovitosti momčadi na pojedinoj utakmici u cjelini te u napadu i obrani (tablice 4, 6 i 7). Prosječna opća igračka učinkovitost pojedine momčadi na natjecanju često je u skladu s poretkom na kraju natjecanja (tj. s njenom stvarnom kvalitetom). Pretpostavljamo da je sukladnost veća na natjecanjima na kojima momčadi igraju po sustavu svaki sa svakim (bodovni sustav), a da je manja na natjecanjima na kojima se igra po eliminacijskom sustavu. Temeljni cilj ovog istraživanja je tu pretpostavku potvrditi. Ispitanici i metode rada Uzorak momčadi činilo je dvanaest juniorskih reprezentacija koje su nastupale na 19. europskom košarkaškom prvenstvu u Hrvatskoj (2000). Momčadi su bile podijeljene u dvije prednatjecateljske skupine od po šest momčadi. U prvom dijelu natjecanja momčadi su igrale po sustavu svaki s svakim (bodovni sustav), a u drugom dijelu po eliminacijskom sustavu. U prvom dijelu natjecanja svaka momčad odigrala je pet utakmica. U drugom dijelu prvih osam momčadi odigralo je tri utakmice, a posljednje četiri momčadi odigrale su dvije utakmice (tablice 2, 3 i 5). Uzorak varijabli činile su dvije nezavisne varijable: broj danih koševa i broj primljenih koševa (tablica1). Igračka učinkovitost u napadu, u obrani i u cjelini za svaku momčad na svakoj utakmici izračunata je pomoću ljuske sustava odlučivanja KISS1.2. (Leškošek, 1995). Podatke smo obradili osnovnim postupcima deskriptivne statistike. Izračunati su također i Pearsonovi koeficijenti korelacije. Korišten je statistički program SPSS za Windows. Rezultati i rasprava Rezultati istraživanja su slijedeći: ● Sustav odlučivanja BASKET-PE1 pokazao se upotrebljivim ako želimo relativno brzo ustanoviti igračku učinkovitost momčadi na utakmicama u cjelini ili djelomično (u napadu i obrani). Standardiziranje rezultata omogućava uspoređivanje dostignuća pojedinih momčadi na utakmicama. ● Sukladnost između prosječne cjelovite igračke učinkovitosti momčadi i bodova koje su postigle u prvom dijelu natjecanja (tj. u bodovnom sustavu) u svojoj prednatjecateljskoj skupini, visoka je (ra=0.86, rb=093) i statistički značajna. Viša je sukladnost dobivena u skupini u kojoj su momčadi bile heterogenije po kvaliteti. ● Sukladnost između prosječne opće igračke učinkovitosti svih momčadi u prvom dijelu natjecanja (bodovnom sustavu) i njihovog konacčnog poretka visoka je (rab=0.81) i statistički značajna. ● Sukladnost između prosječne opće igračke učinkovitosti svih momčadi u drugom dijelu natjecanja (izlučnom, eliminacijskom susta- vu) i njihovog konačnog poretka niska je (ra=0.36) i statistički neznačajna. ● Sukladnost između prosječne opće učinkovitosti svih momčadi na natjecanju i njihovog konačnog poretka srednja je (ra11=0.73) i statistički značajna. ● Ekstremni rezultati na jednoj utakmici, koji obično nisu izraz prave razlike u kvaliteti momčadi, nego neraspoloženosti momčadi, mogu iskriviti stvarnu prosječnu opcu ili djelomičnu igračku učinkovitost jedne i/ili druge momčadi. Ovo osobito vrijedi ako je broj utakmica malen. ● Identična opca igračka učinkovitost momčadi na utakmicama može imati različite profile. Neke momčadi postižu istu vrijednost opće igračke uspješnosti boljom igrom u napadu, druge boljom igrom u obrani, a treće izjednačenom igrom u obje faze igre. Zbog toga je dobro poznavati sva tri podatka. ● Bolji poredak na natjecanju imaju momčadi koje postignu višu igračku učinkovitost protiv kvalitetnih momčadi. ● Za proučavanje prosješne igracke ucinkovi- tosti (cjelovite ili djelomicne) momcadi na natjecanjima najprikladniji je bodovni natjecateljski sustav. Zaključak Rezultati istraživanja potvrdili su našu pretpostavku da različiti natjecateljski sustavi različito utječu na sukladnost između prosječne opće igračke uspješnosti momčadi na natjecanju i konačnog poretka momčadi (stvarne kvalitete). Zbog toga moramo biti oprezni kada interpretiramo prosječne opće ili djelomične igračke učinkovitosti pojedinih momčadi na natjecanjima-u obzir moramo uzeti i karakteristike natjecateljskih sustava.
