摘要：Sportska aktivnost danas je jedna od najvažnijih sastavnica kvalitetnoga života u suvremenom drušvu. Utjece na zdravlje, produktivnost, društvenost i na ukupno blagostanje donoseći dobrobit u život svakog pojedinca. No, većina pozitivnih učinaka može se očekivati tek nakon dugotrajnijeg redovitog bavljenja izabranom sportskom aktivnošću. Mnogi su istraživači dosad već ustanovili kako su neke socio-demografske varijable povezane s razinom aktivne uključenosti, pa su tako potvrđene znatne relacije između životne dobi i aktivnosti, ali i između dobi i vrste sportske aktivnosti. Nadalje, razina i vrsta obrazovanja pokazale su se, uz dob, značajnim prediktorima sudjelovanja u sportskim aktivnostima. Muškarci su više i češće sportski aktivni od žena. Viši, bolji socio-ekonomski status pozitivno je povezan s razinom bavljenja sportom, a bračno stanje snažno utječe na sportsku aktivnost, osobito žena. U radu je za prikupljanje podataka korišten kontrolni list koji su sudionici istraživanja sami popunjavali, a koji je oblikovan ciljano za slovensku odraslu populaciju. Veličina i učestalost sportske aktivnosti mjerena je u godišnjem intervalu kako bi se obuhvatili i podaci o neredovitoj (povremenoj), ali i o sezonskoj sport- skoj aktivnosti. Učestalost (frekvencija) bavljenja sportskom aktivnošću mjerila se na sljedećoj ljestvici: nikada (uopće se ne bavim sportskim aktivnostima), nekoliko puta godišnje, 1 – 3 puta mjesečno, jednom tjedno, 2 - 3 puta tjedno te 4 i više puta tjedno. Izmjereno je pet socio-demografskih varijabli: spol, životna dob (18-25, 26-35, 36-45, 46-55, 56-66, 66 i više godina), obrazovna razina (osnovna – 8 razreda, srednja – 1-2 ili 3 godine, srednja 2-4 godine, viša i visokoškolska – najmanje dvije godine), zanimanje (zaposlen/a, nezaposlen/ a, umirovljen/a, student/ica) te obiteljski status (samac koji živi sam, samac koji živi s roditeljima, oženjeni/udate bez djece, bračnost/ rastavljenost/ udovištvo s najmanje jednim djetetom). Uzorak ispitanika sastojao se od 1768 ljudi izabranih iz proporcionalnog uzorka (prema spolu, dobnim skupinama i glasačkim regijama koje su predstavljale kvote) odrasle slovenske populacije. Rezultati pokazuju vrlo visoku razinu sportske aktivnosti uzorka. Manje od 10% ispitanika nikada ne sudjeluje ni u kakvoj sportskoj aktivnosti, a više od jedne trećine ispitanika sudjeluje u redovitim sportskim aktivnostima (najmanje dva puta tjedno). Iz dobivenih podataka o sportskoj aktivnosti odrasle slovenske populacije čini se da su Slovenci aktivniji od stanovnika većine ostalih zemalja, osim možda od Amerikanaca i Finaca. Razina sudjelovanja u sportskim aktivnostima vrlo je snažno (Cramerov V izmebu 0,19 i 0,25) i statistički značajno (p<0,001) povezana sa svim socio-demografskim varijablama. Kada se u analizu uključila i kontrolna skupina, onda se u presječeoj usporedbi sportske aktivnosti sa spolom statistička značajnost (na razini od p<0,05) nije pojavila u slijedećim grupama: dob 45-55 te 65 i više, više i visokoškolski obrazovane osobe, umirovljenici te u svim grupama obiteljskog statusa, osim za obitelji s djecom koje žive samostalno. Ukrižena usporedba sportske aktivnosti i dobi dala je statističku značajnost (na razini od p<0,05) za sve kontrolne grupe, osim za studente i umirovljenike. Ukrižena analiza sudjelovanja u sportskim aktivnostima s obrazovnom razinom dala neznačajne rezultate za starije ljude (iznad 65 godina starosti) te za sve grupe radnog statusa, osim za zaposlene. Usporedba s radnim statusom bila je statistički značajna za sve grupe, osim za starije sudionike (dob 55-65 te 65 i više). I, konačno, ukrižena usporedba sudjelovanja s obiteljskim statusom dala je statističku značajnost za sve grupe, osim za dobne skupine 35-45 i starije, studente i umirovljenike. Rezultati ovog istraživanja o povezanosti između demografskih varijabli i sudjelovanja u sportskim aktivnostima slični su nalazima drugih istraživanja provedenih u Engleskoj (Gratton&Tice, 1994; Coalter et al., 1995), Irskoj (McCarthy, 1994), Francuskoj (Samuel, 1996), Španjolskoj (Bunuel, 1991; Maiztegui-Onate, 1996) i Grckoj (Alexandris&Carroll, 1998). Sudjelovanje u sportskim aktivnostima drastično opada s godinama života – tako su gotovo svi mlađi ljudi (redoviti) vježbači, a ukupno tri trećine ljudi iznad 65 godina ili uopće ne sudjeluju u sportskim aktivnostima ili su neredoviti sudionici (nekoliko puta godišnje). Viša obrazovna razina i sportska aktivnost u pozitvnom su odnosu, premda su dobivene veće razlike u grupi “neaktivnih”, negoli u kategoriji učestale sportske aktivnosti. Analiza relacija između sportske aktivnsoti i životne dobi pokazala je da su umirovljenici izrazitije manje aktivni od zaposlenih osoba. Premda se ponekad smatra da nedostatak slobodnog vremena može onemogućiti sportsku aktivnost, ipak se pokazalo da su zaposlene osobe gotovo jednako tako aktivne kao i nezaposleni. Samci koji žive s roditeljima aktivniji su od samaca koji žive samostalno, što se djelomično može objasniti njihovom mlađom životnom dobi i višom obrazovnom razinom, no možda i intenzivnijim i učestalijim društvenim vezama, što traži, ali i proizlazi iz mnogobrojnih (momčadskih i grupnih) sportskih aktivnosti. Oženjene i udate osobe bez djece češće sudjeluju u sportskim aktivnostima od oženjenih i udatih s djecom, ali je ta njihova aktivnost podjednaka kao i aktivnost samaca koji žive sami. Zato se ne bi smjelo zaključivati kako je na nešto nižu razinu sportske aktivnosti u spomenutoj skupini utjecao bračni status, već prije činjenica da su to roditelji s djecom, pa su onda, sukladno tome, to osobe s ograničenom količinom slobodna vremena i dodatnim životnim obvezama. Direktna diskriminacijska funkcija snažno (kanonički R=.45), ispravno (72,2% slučajeva bilo je ispravno klasificirano) i značajno (p<0.001) razlikuje redovite i neredovite su- dionike sportskih aktivnosti. Rezultati diskriminacijske analize ukazuju na to da socio-demografske varijable imaju vrlo snažnu i statistički značajnu moć razlikovanja između redovitih i neredovitih vježbača, i to i onda kada ih se promatra u njihovoj sveukupnosti (kanonički R=.45) i u njihovim pojedinačnim (djelomičnim) udjelima u rezultatima diskriminacijske funkcije. I ovdje su se spol, životna dob, obrazovna razina i radni status pokazali snažnim prediktorima (veća vjerojatnost da će se pojedinac naći u skupini redovitih sudionika sportskih aktivnosti) za muškarce, mlađe ljude te za više i visokoobrazovane osobe i studente.
关键词：socio-demografske varijable; sportska aktivnost; socijalna stratifikacija; Slovenija; sport
