摘要：UVOD Posljednjih se godina u Republici Sloveniji ulažu znatni napori u poboljšanje sustava za poučavanje plivanja slovenske djece školske dobi. Usprkos tomu, provjere znanja plivanja provedene na djeci osnovnoškolske dobi nisu dale ohrabrujuće rezultate. Naime, uočeno je da jedna četvrtina djece viših razreda osnovne škole ne zna plivati pravilno (Jurak, Hovac, 1998). Puno je mogućih uzroka za takvu situaciju, a nedovoljna učinkovitost postojećih programa za učenje plivanja zacijelo je jedan od najvažnijih. Svrha je ovog istraživanja bila pronaći učinkovitiju metodu poučavanja plivanja. Pretpostavili smo da bi taj cilj bilo moguće postići suvremenijim, metodički bolje osmišljenim programom poučavanja plivanja, u okviru kojega bi se proces učenja temeljio na uporabi odgovarajućih raznolikih didaktičkih pomagala i opreme, kao i vremenski bolje usklađenim uključivanjem djece u program učenja. METODE Cilj istraživanja bio je utvrditi postoje li razlike u plivačkim vještinama među školskom djecom koja su plivačke vještine stekla sudjelujući u tri različita programa poučavanja plivanja. Pripremili smo dva eksperimentalna programa učenja plivanja (1 i 2) i usporedili smo ih s uobičajenim programom jedne ljubljanske škole plivanja (0). Oba su se eksperimentalna programa od uobičajenog razlikovala po sadržaju, a međusobno su se razlikovali s obzirom na trajanje. U okviru sva tri programa poučavalo se plivanje prsnom tehnikom. Uzorak ispitanika činilo je 370-oro školske djece, u dobi od 8 i 9 godina, koja su pohađala drugi razred neke od ljubljanskih osnovnih škola (i grad i predgrađe). Eksperiment je proveden u školskoj godini 1997./98., u razdoblju od listopada do lipnja, na zatvorenim bazenima Športnega centra Tivoli u Ljubljani. Manji bazen bio je dubine od 0,8 do 1 m, a dubina većeg bazena iznosila je od 1,8 do 2m. Temperatura vode u oba bazena bila je 28° C, a temperatura zraka bila je 30° C. Dvadeset sedam učitelja plivanja vodilo je programe. U istraživanje su uključeni samo oni ispitanici koji su inicijalno pokazali da su prilagođeni na vodu, kao i oni koji nisu izostajali s nastave. Prije početka programa, roditelji i ravnatelji škola obaviješteni su o ciljevima i tijeku istraživanja, za što su oni dali pismeno odobrenje. Kako bi se procijenili očekivani ciljevi, proveden je pedagoški eksperiment u kojemu je svaka grupa ispitanika radila prema drugačijem programu pouke plivanja. Razlike u znanju plivanja između grupa testirane su Pearsonovim x2- testom. REZULTATI I RASPRAVA Dobiveni rezultati pokazali su statistički značajne razlike u razini plivačkih vještina u ispitanika stečenih u različitim eksperimentalnim programima učenja plivanja (p<0.018). Statistički značajna razlika dobivena je na razini konačne procjene plivačkih vještina između ispitanika kontrolne grupe i onih iz eksperimentalnih grupa (između grupe 0 i 1: p<.032, između 0 i 2: p<.007). S obzirom na trajanje programa učenja plivanja, statistički značajna razlika među eksperimentalnim grupama nije utvrđena (p<.587). Na konačnoj procjeni znanja plivanja više je ispitanika unutar eksperimentalnih grupa ocijenjeno višim ocjenama nego što je to bio slučaj s kontrolnom skupinom. Stoga se moglo zaključiti da je statistički značajna razlika dobivena u korist ispitanika iz eksperimentalnih programa koji su iskazali višu razinu usvojenosti plivačkih vještina na finalnoj provjeri znanja plivanja. Usporedba plivačkih vještina na razini spola rezultirala je statistički značajnom razlikom u strukturi ocjena za djecake i djevojcice. Daljnjom analizom strukture vrednovanja završnog znanja plivanja na razini spola unutar svake pojedine grupe utvrđene su statistički značajne spolne razlike jedino u ispitanika kontrolne skupine. Usporedba dobivenih završnih ocjena u toj grupi pokazala je da su djevojčice dobivale nešto više ocjene u procjeni završnog znanja plivanja u odnosu na ukupan broj djece u programu. I u okviru obiju eksperimentalnih grupa uočljiv je veći broj djevojčica s višim ocjenama. Na temelju dobivenih rezultata moguće je stoga izvesti zaključak da je statistička značajnost razlika u procjeni završnog znanja plivanja na razini spola dobivena u korist djevojčica u kontrolnoj grupi, dok u okviru eksperimentalnih grupa razlike u usvojenim plivačkim vještinama s obzirom na spol statistički nisu potvrđene. Pretpostavljamo kako prvi eksperimentalni program (program 1), koji se od kontrolnog programa razlikovao jedino po sadržaju, dok je ukupno trajanje programa bilo jednako, pruža optimalne mogućnosti za poučavanje plivačkih vještinama djece u dobi od 8-9 godina koja znaju plivati i koja su dobro prilagođena na vodu. Naime, rezultati dobiveni u drugoj eksperimentalnoj grupi (2), koja je provodila dugotrajniji program učenja prsne tehnike plivanja, nisu pokazali statistički značajnu razliku u odnosu na prvu eksperimentalnu grupu. ZAKLJUČAK Rezultati ovog istraživanja nude značajnu didaktičku podršku procesu sportske edukacije i novom nastavnom planu u Republici Sloveniji (1998), koji je proistekao iz plana za reformu slovenskog školskog sustava (1997), kojim se za djecu te dobi predviđa 20 sati za poučavanje plivanja i definiraju se standardi za usvajanje plivačkih vještina. Tečaj učenja plivanja predviđa 10 treninga (u trajanju od 60 minuta) tijekom 14 dana, i ne utječe negativno na ostale obrazovne procese. Upravo zato ovo istraživanje može predstavljati model kako na lokalnoj razini organizirati učenje plivanja u društvenim zajednicama koje imaju slične uvjete za realizaciju programa. Primjena ovog programa poučavanja plivanja rezultirala bi većom učinkovitošću i racionalizacijom na navedenoj razini, a za kasnije usavršavanje plivačkih tehnika utrošilo bi se manje vremena i novca.
关键词：učenje plivanja; djeca; prsni stil; usporedba programa
