摘要：Uvod U sportu je umor nepožeIjan. Da bismo ga kontroIiraIi, potreban nam je prikIadan dijagnostički aIat koji ce biti jednostavan, valjan i pouzdan. Za vrijeme maksimaIno intenzivnog vježbanja mnogi faktori mogu pridonijeti nastanku umora. Neki od njih mogu biti prisutni i u neuromuskularnom sustavu i ovisiti o uvjetima samog vježbanja, kao i o vježbačevoj sposobnosti izvođenja vježbe. Istraživanje je usmjereno na dva tipa perifernog umora: na visokoi na niskofrekventni umor. Visokofrekventni umor pojavIjuje se pri izvođenju vježbi ekscentrično- koncentričnog tipa (SSC - stretch-shortening cycle), koje se izvode maksimalnim intenzitetom, dok se niskofrekventni umor javlja kod submaksimaIno intenzivnog vježbanja. Visoko- frekventni umor javlja se pri seIektivnom gubitku mišićne sile kod visokofrekventne električne stimulacije. Pojavljuje se zbog reduciranog širenja akcijskog potencijala duž mišićnog vakna. U istraživanju su Jereb i Strojnik (1995, 2001), uspoređujuci maksimalne poskoke, dubinske skokove i vožnju bicikla u trajanju od 60 s, utvrdili pojavljivanje visokofrekventnog umora kod poskoka i dubinskih skokova koji su SSC tip vježbi. Tijekom vožnje bicikla u istom zadanom vremenu izvedbe, kod koje su mišićne kontrakcije dominantno koncentricne, pojavIjuje se niskofrekventni umor. Na temeIju svega toga može se zaključiti da su skokovi, izvedeni maksimaInim intenzitetom, pogodniji za opažanje visokofrekventnog umora, dok je vožnja bicikla pogodna za opažanje niskofrekventnog umora. S gledišta kontrole izvođenja vježbe i jednostavnosti izvedbe, vožnja bicikla preciznija je i lakše se kontrolira od skakanja. Vožnja bicikla (Wingate test) takober je jedan od standardiziranih anaerobnih testova. Koristi se u mnogim istraživanjima i osigurava precizno uspoređivanje rezuItata. Zbog svih prednosti Wingate testa pred ostalim vježbama, činilo se zanimljivim ispitati je Ii moguće koristiti vožnju bicikla za ispitivanje visokofrekventnog umora. Odgovor na to pitanje mogao bi ponuditi Wingate test kraći od 60 sekunda. Pretpostavka je utemeljena na radu Strojnika i Komija (1996) koji su pokazali da se za vrijeme izvođenja maksimaInih SSC vježbi visokofrekventni umor kronološki javIja prije niskofrekventnoga. Očekuje se da će se sličan obrazac umora moći opaziti i u vježbama koncentričnog tipa. CiIj ovog istraživanja bio je odrediti vrstu neuromuskuIarnog umora nakon primjene Wingate testa u trajanju od 15 s kako bi se utvrdilo je li u takvom obIiku Wingate test prikIadan za procjenu visokofrekventnog umora. Metode Devet zdravih studenata Fakultete za šport dobrovoljno je sudjelovalo u istraživanju (dob = 23.4 ± 2.7 god., visina = 176.9 ± 3.3 cm, tjelesna masa = 70.4 ± 4.9 kg). Svi su ispitanici daIi pristanak za sudjeIovanje. Njihovo je ispitivanje odobrila Nacionalna medicinsko-etička komisija. Eksperiment je ukIjučivao zagrijavanje, Wingate test, uzimanje uzorka krvi iz ušne resice za određenje koncentacije Iaktata u krvi (LA), eIektričnu stimuIaciju mišića m. vastus lateralis visokofrekventnim (100 Hz) i nisko-frekventnim (20 Hz) električnim impulsima. Osim toga, mjeren je i pojedinačni odgovor na supramaksimaIni električni podražaj (tzv. mišićni trzaj). Maksimalni obrtni moment u koljenu uz kut od 45 stupnjeva mjeren je za vrijeme električne stimulacije frekvencijama od 100 Hz i 20 Hz. Mišicni trzaj je analiziran za maksimani obrtni moment (FTW), vrijeme kontrakcije (CT) i poIa od ukupnog vremena relaksacije (R1/2). Mjerenja su obavljena prije i nakon (15 sekundi) Wingate testa. Rezultati Najviša prosječna snaga u vožnji bicikIa biIa je 10.84 W · kg-1 koja je na kraju vježbe u prosjeku padaIa na 9.16W · kg-1 (P=0.002). Koncentracija Iaktata (LA) u krvi povecaIa se nakon vježbanja u odnosu na razinu laktata nakon zagrijavanja. Najviša koncentracija LA izmjerena je u sedmoj minuti nakon završetka vježbe (6.7 mM · I-1), što je bilo statistički značajno više od one nakon zagrijavanja (p<0.001). Nakon toga koncentracija Iaktata u krvi počeIa bi opadati. Prosječna FTW vrijednost paIa je za oko 30%, što je biIo statistički značajno različito (p<0.001). RezuItati mjerenja CT i RT1/2 nisu se mijenjali nakon provedene vježbe. Obrtni se moment koIjena pri električnoj stimulaciji od 20 Hz, kao i pri 100 Hz smanjio. Kod elektricne stimulacije od 20 Hz izmjereno je smanjenje za 20%, što je bilo statistički značajno (p<0.003). Kod ES od 100 Hz mišic je reagirao 10%-tnim smanjenjem obrtnog momenta, što je također biIa satistički značajna promjena (p<0.000). Rasprava i zaključak Za vrijeme maksimaIno intenzivne vožnje bicikIa u trajanju od 15 s snaga se smanjiIa za 15.5%. To je biIo popraceno povećanjem koncentracije Iaktata u krvi (6.7 mM · I-1). Promjene u kontraktilnim karakteristikama m. vastus lateralis, koje su mjerene pomoću promjena parametara mišićnog trzaja, manifestiraIe su se u vidu smanjenja maksimalnog obrtnog momenta koljena bez promjena u vremenu kontrakcije i relaksacije mišića. Najzanimljiviji rezultat ovog istraživanja jesu promjene koje su dobivene pri električnoj stimulaciji od 20 i od 100 Hz, što se izravno povezuje s definicijom visoko- i nisko-frekventnog umora. Mišićna sila smanjila se za vrijeme električne stimulacije na objema frekvencijama. RezuItati maksimalno intenzivne vožnje bicikIa u trajanju od 15 s pridonijeIi su simuItanom razvoju oba tipa perifernog mišićnog umora. Može se zaključiti da maksimalno intenzivna vožnja bicikla u trajanju od 15 sekunda nije uzrokovaIa ekstenzivan visokofrekventni umor i, posljedično, čak i kratka maksimalno intenzivna vožnja bicikla ne može se smatrati prikladnom vježbom za praćenje visokofrekventnog umora. Prema nalazima ostalih istraživanja koja se spominju u uvodu (Strojnik i Komi, 1998; Jereb i Strojnik, 1995 i 2001), razvoj visoko frekventnog umora očigledno dominantno ovisi o tipu mišićne kontrakcije za vrijeme vježbanja. Pitanje koje se javlja jest je li visokofrekventni umor dominantno povezan s ekscentrično-koncentričnom vrstom vježbi iIi se može javiti jedino u vježbama koncentričnog tipa.
