摘要：Uvod Programi suvremene aerobike danas su jedan od najpopularnijih oblika rekreativnog tjelesnog vježbanja. U dosadašnjim istraživanjima autori su ukazali na pozitivne promjene pojedinih dimenzija antropološkog statusa vježbaČica pod utjecajem tretmana suvremene aerobike (primjerice, Kravitz i sur., 1993). Međutim, promjene u motoričkim sposobnostima rijetko su se istraživale. Ovaj rad pokušao je ukazati na potencijalne diferencijalne učinke programa step (N = 24) i hi-lo aerobike (N = 23), ali i analizirati promjene u morfološkim (varijable za procjenu voluminoznosti i debljine kožnih nabora) i motoričkim mjerama (koordinacija, fleksibilnost, frekvencija pokreta) u sudionica programa. Metode Ukupan tretman sastojao se od 25 pojedinačnih treninga aerobike (3 puta tjedno). Svaki pojedini trening uključivao je: cardio sekciju koja je sadržavala eksperimentalne programe aerobike (35 minuta), vježbe snage (15 minuta) i vježbe istezanja (10 minuta). Za obradu rezultata korištena je diskriminacijska analiza, kojom je utvrđena značajnost razlika između skupina u motoričkom i morfološkom prostoru u inicijalnom i finalnom mjerenju. Analizom varijance utvrđene su razlike između inicijalnog i finalnog mjerenja za svaku pojedinu skupinu. Rezultati, rasprava i zaključak Diskriminacijskom nalizom nije utvrđena značajnost razlika u motoričkom prostoru u inicijalnom mjerenju (Wilks lambda = 0.45; p > 0.05) ni u finalnom mjerenju (Wilks lambda = 0.42; p > 0.05). Razlike među skupinama nisu uočene ni u morfološkom prostoru, ni u inicijalnom (Wilks lambda = 0.64; p > 0.05) ni u finalnom mjerenju (Wilks lambda = 0.76; p > 0.05). Analiza varijance ukazala je na značajne promjene u morfološkim varfijablama i to u pogledu smanjenja kožnih nabora, ali su izostale značajne promjene u mjerama opsega tjelesnih regija. Iste su promjene uočene i u eksperimentalnoj skupini koja je provodila program step aerobike, kao i u eksperimentalnoj skupini koja je provodila program hi-lo aerobike. U motoričkim su varijablama značajna poboljšanja rezultata uočena u mjerama fleksibilnosti donjih ekstremiteta (u obje grupe), ali ne i u mjerama fleksibilnosti ramenog pojasa. Te se promjene mogu pripisati učincima vježba istezanja koje su se izvodile na kraju svake trenažne jedinice. Nadalje, u mjerama frekvencije pokreta također je došlo do značajnih poboljšanje rezultata, što se vjerojatno može pripisati utjecaju smanjenja potkožnog masnog tkiva na motoričke manifestacije koje se izvode u testiranju frekvencije pokreta. U mjerama koordinacije, a naročito u mjerama koordinacije u ritmu također su uočena značajna poboljšanja rezultata koja su, prema mišljenju autora, nastala zbog interakcijskog djelovanja slijedećih faktora: ● utjecaja promjena morfološke strukture ispitanica na promjene u motorickim manifestacijama koordinacije u ritmu; ● stvarnog napretka u koordinaciji u ritmu. Naime, vrlo je vjerojatno da su promjene u navedenim motoričkim sposobnostima dijelom uvjetovane prvim, a dijelom drugim faktorom. U ovom trenutku ne može se utvrditi koliko je koji faktor doprinio utvrđenim razlikama između inicijalnog i finalnog mjerenja, tim više što je diferencijalnost utjecaja i u ovom pogledu izostala. Odgovore na ova pitanja mogla bi dati daljnja istraživanja koja bi se provela na manje selekcioniranim uzorcima ispitanica. U tom slučaju moguće je da bi veći inicijalni varijabilitet rezultata u pojedinim mjerama omogucio definiranje određenog diferencijalnog utjecaja. U tom bi slučaju bilo moguće, u određenoj mjeri, eliminirati utjecaj morfoloških promjena na promjene motoričkih sposobnosti i time objektivnije definirati promjene u motoričkom prostoru, nastale pod utjecajem različitih programa aerobike.
