摘要：Pronalaženje novih ideja, inovativnost — neodgodivi su zadaci svakog managera. Na ove se probleme gleda u posljednje vrijeme s novog motrišta čija je refleksija dana u ovom članku. Procesu pronalaženja nove ideje pristupa se kroz filozofske i biheviorističke poglede koji razvoj neke osobe definiraju kao skup njezina načina razmišljanja, procjena, iskustva, znanja — ukratko, kao skup koji se označava kao habitual domain. Mogućnost da se taj skup proširi i obogati, da se iz potencijalne habitual domain neke osobe prijeđe u dostupnu koja se može dostići iz danog habitual domain koristi se u članku kao šansa da se uz danas raširenu primjenu osobnih računala dođe do ideje i njezinog generiranja gotovo programiranim putem. Poznate tradicionalne metode generiranja ideje, brainstorming npr., kao i metode kreativnog razmišljanja ugrađene su u kompjutorsku podršku. Zakonitost širenja ideja dana je poznatim difuzijskim procesom, a aspekti financijskih ograničenja, financijske žrtve i efekti uzimaju se u obzir u okviru nekih ipak teorijskih modela.
