摘要：Općenito, zalihe čine u mnogih gospodarskih subjekata odnosno trgovačkih društava značajan dio kratkotrajne imovine prikazane u ustrojstvu aktivne bilance tih društava. Svaki menadžer, manje-više, zna koliko je skupo održavanje takvih zaliha, naročito pri proizvodnji sve većih serija. Nije uvijek jednostavno uračunati cijenu uloženog novca za zalihe u konačan proizvod. Poglavito, prilikom sastavljanja temeljnih financijsko-računovodstvenih izvješća namijenjenih vanjskim korisnicima menadžment trgovačkog društva u obvezi je da spomenuta izvješća temelji na Zakonu o računovodstvu i Međunarodnim računovodstvenim standardima. Radi li se o izvješćivanju za potrebe menadžmenta odnosno unutarnjim korisnicima, oblici i ustrojstva spomenutih izvješća mogu se prilagoditi njihovim potrebama koje najbolje odgovaraju upravljačkoj funkciji. U svezi s tim, a na temelju modela izvješćivanja menadžmenta, potrebna je neprekidna analiza ostvarenih rezultata izraženih u pokazateljima poduzetništva radi donošenja odgovarajućih odluka glede upravljanja i korištenja zaliha u pretvorbenim procesima.
