摘要：U radu se razmatraju problemi prometa i turizma u tranzicijskim zemljama. Navodi se da je nakon 90-ih došlo do prerazdiobe u prometnoj potražnji kao posljedice politike «novog smjera», te naglog porasta cestovnog prometa proizašlog iz booma domaće automobilizacije i sve većeg broja motoriziranih turista koji nakon liberalizacije - otvaranja posjećuju, s turističkog stajališta, iznimno zanimljive destinacije. Budući da je promet ranije bio zapostavljen, tj. tretiran kao socijalna a ne ekonomska kategorija, danas nije u stanju zadovoljiti narasle potrebe. Vidan je raskorak između prometne ponude i potražnje, a zbog sporog rješavanja takvog stanja problemi se stalno kumuliraju i time multipliciraju. Ističe se kako su zbog ekonomske nerazvijenosti zemlje u tranziciji predodređene za razvoj s manjkom prometne infrastrukture te da će donekle do usklađenosti doći u trećoj razvojnoj fazi, tj. u vrijeme znatno povoljnijih ekonomskih prilika. To znači da je probleme prometa jedino moguće rješavati na dugi rok. U međuvremenu se predlaže niz mjera i postupaka koje postojeće prilike mogu učiniti boljim.
关键词：tranzicija; promet; turizam; prometna infrastruktura; stupanj automobilizacije; infrastrukturna opremljenost
