摘要： Demografska kretanja u Hrvatskoj, a osobito gospodarska statistika, još uvijek nisu dovoljno istraženi. O tome u upravi Zemaljske vlade nema detaljnih podataka. Jedan od razloga je i taj što je tijekom polustoljetnog trajanja Hrvatsko-ugarske nagodbe gospodarstvo potpadalo pod mađarsko ministarstvo u Budimpešti. Želeći dokazati da je u Hrvatskoj proizvodno vanagrarno gospodarstvo bilo dostatno i poslije 1872. godine, kada je zabranjeno djelovanje cehova, ban Khuen-Héderváry naložio je izradu Adresara koji će sadržavati popis obrtnika i trgovaca na području zagrebačke Trgovačko-obrtne komore. Taj Adresar obrtnog i poslovnog svieta u Hrvatskoj otisnut je u vrlo malom broju primjeraka i vjerojatno nije imao širu upotrebu. No, njegov sadržaj izuzetno je važan zato što donosi popis obrtnika i trgovaca koji su 1891. godine djelovali na području sjeverozapadne Hrvatske. Tim popisom obuhvaćeni su i oni obrtnici te trgovci koji su djelovali u selima. Popis na primjeru grada Križevaca otkriva da je obrtništvo bilo zastupljenije od trgovanja i da su se trgovanjem bavili uglavnom Židovi te stranci, dok su se obrtništvom bavili uglavnom domaći ljudi. Podaci u ovom članku donijeti su posebno za Križevce, a posebno za ostala mjesta križevačkog kotara kakav je bio 1890. godine, nakon što je Khuen-Héderváry 1886. godine izvršio novu administrativnu podjelu zemlje. Usprkos tome što je popis nedostatan i što obiluje loše pisanim imenima, njegov sadržaj omogućava i donošenje zaključaka o unutrašnjim migracijama.
