摘要： Govoreći iz perspektive hrvatske etnomuzikologije kao jedne od etnomuzikologija "kod kuće", autorica promišlja o poziciji etnomuzikologije na globalnoj razini, naročito što se tiče odnosa između mainstream etnomuzikologije na engleskom jeziku i drugih, rubnih etnomuzikologija, interdisciplinarnih povezivanja sa sestrinskim disciplinama (prvenstveno etnologijom i kulturnom antropologijom) te nastojanja za dekoloniziranjem etnomuzikologije. Uzevši u obzir pitanje recipročnosti (ili njezina manjka) među različitim disciplinama i (etno)muzikološku nepriliku s lingvocentrizmom, smatra da bi više intelektualne energije nego što je to danas slučaj trebalo uložiti u angažiranu usporedbu vlastitih terenskih i analitičkih procesa i rezultata istraživanja s kroskulturnom etnomuzikološkom literaturom, kao i literaturom u drugim disciplinama znanosti o glazbi. Povezan je s time i prijedlog da se pitanje dekolonijalnosti shvati ozbiljno. Stoga, umjesto pukog slavljenja različitih etnomuzikologija, predlaže kombinaciju "bietnomuzikologičnosti" i "udomaćujuće-pidžinizirajuće" etnomuzikologije kao načina da se etnomuzikologiju učini relevantnijom disciplinom na svjetskoj razini.
