出版社：Montenegrin Sports Academy and Faculty for Sport and Physical Education
摘要：Sport, kao model društva, je vrsta komunikacije kojem smisao daju sami participanti. Sport nas uči da budemo interaktivni, individualni i inventivni, kadri donošenja sopstvenih odluka i smatra se refleksijom stvarnog života. Ne postoje precizni podaci, tj. tačan datum aktivne participacije ženske populacije u sportskim aktivnostima, mada većina renomiranih analitičara tvrde da su na početku prethodnog vijeka na dvorovima u okviru ceremonijalnih manifestacija i žene uzele učešća. Filozofija tog vremena je ženu označavala kao stub porodice u smislu nastavka ljudske vrste kroz materinstvo. U posljednjih 40-tak godina zabilježen je značajan porast ženske participacije u svim nivoima sporta, ali i dalje postoji nepisana podjela muškoženskih uloga. Svakako razlike između muškarca i žene postoje i one su anatomske, fiziološke, psihološke i kulturološke a razlike variraju u zavisnosti od sredine i stepena organizovanosti sporta. Globalno govoreci žene participiraju mnogo manje u sportu na svim nivoima u odnosu na muškarce. Ovo je istina uprkos činjenici da istraživanja širom svijeta dokazuju da participacija žena u sportu ima pozitivan efekat kako na njihovo zdravlje tako i na društvo čiji su dio. Pozitivni efekti uključuju smanjena mogućnost obolijevanja od raka dojke i osteoporoze u poznom dobu, smanjena mogućnost korišćenja cigareta ili narkotika, akademski napredak, smanjena mogućnost pojave depresije, rizičnog seksualnog ponašanja tokom tinejdžerskog perioda. (Staurowsky, DeSousa, Ducher, Gentner, Miller, Shakib, & Williams, 2009; Tucker Center for Research on Girls & Women in Sport, 2007). Takođe, učešće mladih cura u sportu dokazano dovodi to većeg samopouzdanja kao i boljeg kvaliteta života (Sabo & Veliz, 2008, Tucker Center for Research on Girls & Women in Sport, 2007, Women2000 and Beyond Report, 2007). S druge strane istraživanje pokazuje da postoji veliki broj barijera koja dovode do niže participacije žena u sportu uključujući dostupnost adekvatne opreme, infrastrukture, kulturoloških i nacionalnih stereotipa. Kao primjer, u Afganistanu u period vladavine Talibana ženama je bilo zabranjeno da se bave sportom, dok u Egiptu, u zavisnosti kako se interpretira Kuran, na učešće žena u sportu se gleda kao protivno religioznim shvatanjima. Dok većina naučnih radova analizira razloge za manju participaciju žena u sportu u razvijenim zemljama, postoji nedostatak kvalitetnih informacija i analiza o stanju u zemljama kao što je Crna Gora. S toga ovo istraživanje traži odgovor na pitanje zbog čega žene u Crnoj Gori participiraju znatno manje na svim nivoima u sportu od muškaraca.
其他摘要：This paper is part of a larger study that identifies who plays sport in Montenegro, and the factors (family, education, economic, religious, cultural stereotypes, and so on) that contribute to girls and women’s participation in sport or that limit girls a
