摘要：Ovim istraživanjem nastojalo se ispitati odnos između samopoštovanja, samoučinkovitosti, zadovoljstva s obitelji i životom, usamljenosti i akademskoga postignuća tijekom adolescencije. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 180 adolescenata i 301 adolescentica u dobi od 10 do 17 godina (M = 12,45 godina, SD = 2,66), iz dvije osnovne i dvije srednje škole iz Splita. Kako bismo ostvarili cilj istraživanja, koristili smo sljedeće instrumente: Upitnik općih podataka, Upitnik samoučinkovitosti djece i adolescenata (Vulić Prtorić i Sorić, 2006), Skalu obiteljskoga zadovoljstva (Vulić Prtorić, 2004), kratki oblik Skale usamljenosti Sveučilišta u Kaliforniji (UCLA) (Russell, 1996) i Opću skalu samopoštovanja (Rosenberg, 1965). Rezultati pokazuju da su adolescentice bolje u Hrvatskom jeziku od adolescenata, koji su procijenili da su emocionalno učinkovitiji od ženskih adolescenata. S obzirom na dob, predadolescenti bili su zadovoljniji, imali bolju akademsku izvedbu i pokazivali više razine akademske samoučinkovitosti nego stariji adolescenti. Rezultati regresijske analize naglasili su višu akademsku samoučinkovitost i nižu emocionalnu samoučinkovitost kao najsnažnije prediktore akademskoga postignuća. Rezultati istraživanja pokazuju da više samopoštovanje i viša uvjerenja u samoučinkovitost u svim domenama mogu očuvati dobrobit adolescenata. Osim toga, rezultati ukazuju na važnost razvijanja snažnih uvjerenja u samoučinkovitost, posebno akademsku, za akademsko postignuće.
