U radu se razmatra optimalna politika monetarne stabilizacije unutar dalekovidog modela kada centralna banka uviđa da očekivanja privatnog sektora ne moraju biti nužno konzistentna modelu, i želi da izabere politiku zadovoljavajuću u slučaju bilo kog uverenja dovoljno bliskog konzistentnosti modela. Utvrđeno je da je obavezivanje i dalje bitno za optimalnu politiku, da optimalni dugoročni inflacioni target nije pod uticajem stepena potencijalnih distorzija verovanja, i da je optimalna politika čak više zavisna od istorijskog konteksta nego u slučaju pretpostavljenih racionalnih očekivanja.