摘要：Analizirajući geometrijske i figuralne uzorke svih poznatih mozaika urbane Isse, nameće se zaključak kako je mozaična produkcija na istočnoj jadranskoj obali postojala još u helenističkom razdoblju. Do danas sačuvana emblema, otkrivena početkom dvadesetoga stoljeća u podu, na žalost, uništenog helenističkog mauzoleja, svojim stilskim i likovnim karakteristikama pripada helenističkoj mozaičnoj tradiciji Sicilije i italskoga kopna, a autor smatra da je najvjerojatnije uvezena i datira je u prijelaz iz 2. u 1. stoljeće prije Krista. U sklopu velikih rimskih urbanih termi sačuvali su se brojni podni mozaični tapeti iz prijelaza 1. u 2. stoljeće poslije Krista. Dominantnu rimsku strogost i jednostavnost geometrijskih formi obogatila je razigrana figuracija dupina kao poveznica s ranijim helenističkim mozaicima. Odraz te najranije mozaične produkcije jasno je vidljiv i odabirom prevladavajućih motiva meandra i svastike. Mozaici viških termi, kao jedinstvena likovna cjelina sačuvana u izvornom arhitektonskom okviru, odraz su vrlo aktivnog mozaičkog stvaralaštva koje se temelji na jakoj helenističkoj tradiciji i sve ozbiljnijem domaćem stvaralaštvu koje preuzima uobičajeni repertoar rimskih uzoraka 1. i 2. stoljeća. Upravo preko ove grupe mozaika, nastalih u neposrednoj blizini glavnoga grada Salone, možemo naslutiti obrise nastajanja i ranog djelovanja salonitanske škole mozaika koja se zasigurno u svojim začetcima poglavito naslanjala i na helenističku mozaičnu tradiciju Farosa i pogotovo Isse.
