摘要：Starohrvatsko groblje na Ždrijacu u Ninu s punim se pravom svrstava u jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta na području Hrvatske. Sustavna arheološka istraživanja groblja započela su 1969. pod vodstvom prof. dr. sc. Janka Beloševića, a trajala su do godine 1977. Groblje se datira u 8. i prvu polovicu 9. stoljeća, a sudeći prema arheološkim nalazima i grobnoj arhitekturi radi se o naseobinskom groblju na redove. Proučavanjem horizontalne stratigrafije groblja mogu se uočiti pojedine skupine grobova formirane najvjerojatnije po obiteljskom srodstvu ili rodovskoj pripadnosti. Takav je primjer najvidljiviji na istočnom dijelu groblja, gdje je određeni broj grobova grupiran oko groba 322 u kojemu je pokopana starohrvatska dostojanstvenička obitelj. Usmenom komunikacijom s prof. dr. sc. Jankom Beloševićem dobili smo potvrdu kako je na temelju grobnih priloga i horizontalne stratigrafije sasvim logično i opravdano pretpostaviti da osoba iz groba 312 (radi se o dobro uščuvanom kosturu muškarca koji je doživio između 40 i 45 godina života) pripada višem društvenom sloju koji se povezuje s obitelji pokopanom u grobu 322. U ovom radu usporedili smo prisutnost različitih osteoloških (doživljena starost, visina, pokazatelji subadultnog stresa, pokazatelji teškog fizičkog rada te analiza trauma) i dentalnih (dentalna oboljenja koja upućuju na vrstu i kvalitetu prehrane) pokazatelja stresa kod pokojnika iz groba 312 s uzorkom koji čine 22 osobe koje na temelju arheoloških nalaza pripadaju socijalno nižoj skupini. Cilj nam je bio ustanoviti je li prisutnost analiziranih pokazatelja stresa korelirana sa socijalno inferiornim statusom. Dobiveni rezultati pokazuju da, u analiziranom uzorku, spomenuti pokazatelji stresa nisu korelirani sa socijalnim statusom, što sugerira da su uvjeti života bili relativno slični za sve muškarce na ovom starohrvatskom nalazištu.
