摘要：U radu se želi prikazati i analizirati osnovne odrednice svijesti kod dviju kreativnih sociologija: fenomenologijske sociologije i simbolickog interakcionizma. Zaokret ka definicijskoj paradigmi u sociologiji može se – barem na nekoj razini - promatrati kao ponovno „otkrivanje“ kreativnih potencijala ljudske svijesti i svjesne djelatnosti. Ovo je, doduše, nešto jasnije vidljivo u fenomenologijskoj sociologiji izgrađenoj na temeljima filozofijske fenomenologije koja pak nije ništa drugo, nego teorija svijesti. Fenomenologija se pita o prirodi predrasuda o svijetu koji nas okružuje, a koje su bilo apriorne ili stecene, konstituensi naše svijesti. U simbolickom interakcionizmu svijest nema tako izražen ni aprioran znacaj, ali je kao društveni proces temeljna nit povezivanja pojedinca i „poopcenog drugog“ te je kljucna za nastanak „osobe“ kao duhovne jedinke. U oba je slucaja izrazito teorijski relevantna. Jednostavna usporedna analiza dvaju poimanja, koja ipak nije u prvom planu, dovodi na kraju do zanimljive spoznaje: razlicite perspektive istoga fenomena ne moraju poprimiti formu iskljucivosti uz pretpostavku da razlicitost perspektiva proizlazi iz razlicitih razina promatranja.
关键词：intencionalnost; prirodni stav; transcendentalna subjektivnost; samosvijest; „osoba“
