出版社：Croatian Musicological Society & Croatian Academy of Science and Arts, Department for History of Croatian Music & Zagreb University, Academy of Music
摘要：U filmu Pustolov pred vratima Šime Šimatovića (1961.) postoje dvije vrste glazbe. Jedna je «klasična» glazba, koju je skladao Boris Papandopulo, a druga je «zabavna» glazba, koju su skladali Vili Čaklec i Stjepan Mihaljinec. Te se dvije glazbene vrste upotrebljavaju na neuobičajeni način. Papandopulo svoju «suvremenu» glazbu, skladanu uglavnom u proširenom tonalitetu (izuzetak je samo jedna tema koja dodatno usložnjava odnos glazbe prema sadržaju), koristi za obilježavanje «normalnih», «svakodnevnih» prizora (no ti su prizori već dio mašte ili ostvarene želje, pa je pitanje koliko su doista «normalni»). S druge strane, foxtrot, koji je skladao Vili Čaklec i koji je najčešće upotrijebljen kao prizorna glazba, koristi se u smislu «vrata», odnosno «prolaza» od realnog (žena na početku filma umire u sanatoriju) k nerealnom (Smrt joj ostvaruje želju da još jednom proživi život, ali ovaj put sa suprugom i ljubavnikom). Ovo je potpuno različito od uobičajenog postupanja i vjerovanja da je prizorna glazba «realna», a neprizorna glazba «irealna». Do «zamjene» je došlo zahvaljujući «metafizičkom» sadržaju (koji je ponajprije sadržan u predlošku, drami Milana Begovića), a u kojemu «realno» i «nadrealno» također mijenjaju mjesta.
