出版社：Croatian Musicological Society & Croatian Academy of Science and Arts, Department for History of Croatian Music & Zagreb University, Academy of Music
摘要：Nastojanje za kontekstualizacijom prve poznate i u cijelosti sačuvane zbirke četveroglasnih i peteroglasnih moteta Sacrae modulationes (1600.) talijanskog franjevca konventualca, skladatelja i instrumentalista, Gabriella Pulitija, iznjedrilo je niz pitanja vezanih uz problem definicije renesansnoga moteta, i rezultiralo kritičkim promišljanjem uobičajene interpretacije samoga termina i njegove povijesti. Polazeći od Tinctorisove definicije moteta kao "skladbe umjerenog trajanja, u kojoj su uglazbljene riječi bilo koje vrste, a najljepše one duhovne prirode", preko kritičkog osvrta na interpretaciju razvoja renesansnoga moteta kao niza "velikih" imena složenih kronološkim redom, sve do Praetoriusove sistematizacije termina, studija na konkretnom primjeru ukazuje na potrebu za preciznijom i potpunijom razradom metodologije i kriterija za valorizaciju opusa renesansnih majstora kao uporištima koja natkriljuju 16. i 17. stoljeće. Primjenom ustaljenih kriterija klasifikacije i analize, obogaćenih novim istraživanjima, Pulitijeva se zbirka stavlja u kontekst slogovne preobrazbe vokalne polifonije 16. stoljeća, od iscrpljenja i nestanka strogog kontrapunkta Nizozemaca, preko brige o odnosu glazbe i teksta, do novih stilskih preferencija, sve pod aurom "nestabilnosti glazbenika" i regionalnih odnosno lokalnih karakteristika. Zbirka je istovremeno poslužila i kao primjer koji pokazuje da je renesansni motet kao žanr karakterizirala sloboda glazbenoga stila, uporabe i funkcije, sloboda u izboru tekstova, ponekad marginalan značaj teksta u odnosu na liturgijske propise blagdana na koji se trebao izvoditi, ad libitum karakter izvedbe općenito, i uporaba sasvim različitih skladateljskih postupaka.
