出版社：Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb
摘要：Tema saveza nije u dovoljnoj mjeri istražena u Lukinim spisima, iako Luka četiri puta izričito spominje riječ savez u svojim dvama djelima: dva puta u svom evanđelju i dva puta u Djelima apostolskim. No, uz ovo izričito spominjanje, kod Luke se može naći i sedamnaest implicitnih aluzija na savez. Dvanaest ih je u njegovu evanđelju, a pet u Djelima apostolskim. Kad govori o savezu, Luka prvenstveno uzima njegov unilateralni vid i donosi aluzije na savez koji je Bog sklopio s Abrahamom, Davidom, Mojsijem, ali i Ilijom. U prvom redu govori o savezima s Abrahamom i Davidom, koji su bitni za Lukinu teologiju spasenja. Naime, davidovski savez je bitan zbog činjenice da će, prema Natanovu proroštvu, iz njegova korijena niknuti Spasitelj (2 Sam 7,12-16). A abrahamski savez je važan zbog činjenice da je njegovim potomcima obećano spasenje; no ne samo Izraelcima nego svim ljudima. Kroz abrahamski savez, Luka je želio naglasiti univerzalnost spasenja. Savez s Mojsijem Luka koristi kad želi ukazati na izraelsku nevjernost. Prema Luki savez je prije svega razlog spasenja koje je ostvareno u Isusu Kristu. Isus je ispunjenje svih saveza. Prihvaćajući savez, od ljudi se traži odgovor obraćenja. Govoreći o savezu, Luka također naglašava Božju milost. Bog je taj koji ispunja svoja obećanja kod sklapanja saveza; a temeljno obećanje je spasenje.
关键词：savez; Lukino evanđelje; Djela apostolska; unilateralni vid saveza; spasenje
