摘要：Krajem 1943. godine, u vrtlogu Drugoga svjetskog rata, stanovništvo Dalmacije masovno je krenulo u zbjeg preko Visa i južne Italije, zatim preko Sredozemnog mora do Egipta, gdje su uz pomoć engleskih saveznika smješteni na području uz Sinaj, poznatom kao El Shatt. Narod u zbjegu prolazi različite vrste društvenih transformacija koje su posljedica utjecaja Komunističke partije, koja vodi dominantan diskurs u logoru, zatim ratnog otpora pod vodstvom NOPa, kao i opće nesretne situacije u zbjegu. U tom kontekstu zanimljivo je promatrati kako se u kampovima vrši vjerska praksa, posebice liturgijski obredi, ali i ostali pučki tradicijski običaji koji nisu prekinuti u izbjeglištvu. Posebnu pozornost privlači pitanje vezano uz status i funkciju katoličkog svećenstva u egipatskim izbjegličkim kampovima. Predočeni rad analizira položaj svećenstva, njihov pastoralni rad s pukom, kao i odnos Centralnog odbora zbjega i ostaloga komunističkog rukovodstva prema njima i religiji općenito.
关键词：Zbjeg; El Shatt; vjera; Rimokatolička crkva; komunistička ideologija.
