摘要：Autori u izlaganju predstavljaju metodu estetskog transfera kao novost i potrebu u suvremenoj likovnoj pedagogiji i didaktici. U uvodnom djelu utemeljuju značenje didaktičkih metoda i predstavljaju povijesni razvoj specifičnih likovnih metoda kao potrebu u likovno-pedagoškim procesima. U središnjem djelu rasprave detaljno predstavljaju metodu estetskog transfera kao didaktičku metodu koja naglašava značenje estetskog iskustva. U metodi estetskog transfera obuhvaćena je većina likovno- didaktičkih zahtjeva i gledišta izvođenja likovnih aktivnosti. Metoda estetskog transfera uzima u obzir sve osnovne premise likovne didaktike i likovne pedagogije te obuhvaća specifičnu vremensku i sadržajnu artikulaciju aktivnosti, nastavne metode i oblike rada, načine motiviranja i vrednovanja. Glavni naglasak kod metode estetskog transfera je na postupcima prijenosa estetskih poruka koje umjetnička djela sadrže, na primatelju, tj. sudioniku pedagoškog procesa. U nastavku je predstavljena upotreba i provjeravanje metode estetskog transfera u likovnoj praksi. Utvrđena uspješnost ove metode,koja vodi djecu i učenike od umjetničkog djela do novog likovnog iskustva, iskazuje se u tome da su djeca u kontaktu s umjetnošću, da obogaćuju svoj likovno-estetski razvoj, da uspostave pozitivan odnos prema umjetnosti koji istodobno potiče njihovo vlastito likovno istraživanje
