摘要：Cilj ovog rada bio je usporediti, analizirati i objasniti promjenu linearnog, paraboličnog i kubičnog modela povezanosti dvije odabrane antropometrijske varijable mekih tkiva, kroz proces učenja implementiranog kao kineziološki tretman. Pritom je korišten homogen uzorak koji se procesom učenja dodatno homogenizira. U skladu s tim, promatrani su linearni, parabolični i do sada nekorišteni kubični model povezanosti kriterijske varijable kožnog nabora natkoljenice i prediktorske varijable opsega nadlaktice u 4 vremenske točke. Uočena i objašnjena je konvergencija statistički neznačajnih nelinearnih modela prema statistički značajnom nelinearnom modelu, što nam daje novi metodološki alat za kvantitativnu analizu uspješnosti procesa učenja. Pritom je pokazano da je kubični model najprikladniji kod najvišeg stupnja homogenizacije uzorka. Također je predložen matematički izraz za interval brojeva koji obuhvaća one vrijednosti prediktorske varijable za koje je smisleno izračunavati vrijednost kriterijske varijable - domenu (ne)linearnog regresijskog modela. Nadalje, matematički je opisan i primijenjen postupak izračuna ekstremnih točaka općeg nelinearnog modela.
