摘要：U radu su ispitane implicitne teorije odgojiteljica o kreativnosti s motrišta stilova kreativnosti i Kirtonove adaptacijsko-inovacijske teorije kreativnosti. Prema toj teoriji svi ljudi mogu biti kreativni na različitim razinama, a svoju kreativnost mogu iskazivati na različite načine i to najčešće kroz interese i preferirani kognitivni stil. Budući da je Kirtonova teorija kreativnosti u suglasju sa suvremenim pedagoškim zahtjevima za odgojno-obrazovnim sustavom koji će poticati maksimalni razvoj potencijala svakog pojedinca, radom se željelo utvrditi kako odgojiteljice u ranom odgoju i obrazovanju poimaju kreativnost te razlikuju li se u svojim implicitnim teorijama s obzirom na neka socio-demografska obilježja. Prilikom procjene kreativnosti djeteta s adaptacijskim i djeteta s inovacijskim stilom kreativnosti utvrđena je općenita preferencija inovacijskoga stila kreativnosti u odgojiteljica. Nadalje, utvrđeno je da dijete adaptatora značajno kreativnijim procjenjuju odgojiteljice koje rade u državnim vrtićima i koje imaju dulji radni staž, dok dijete inovatora značajno kreativnijim procjenjuju odgojiteljice koje rade u privatnim vrtićima. Nisu utvrđene razlike u procjeni kreativnosti s obzirom na procjenu osobne kreativnosti odgojiteljica. Dobiveni rezultati potvrđuju važnost razumijevanja implicitnih teorija kreativnosti odgojiteljica za njihovo pedagoško djelovanje jer je utvrđeno da praktična djelovanja mogu uvelike ovisiti o teorijskom polazištu koje praktičar zastupa.
关键词：adaptacijsko-inovacijska teorija kreativnosti; implicitne teorije kreativnosti; rani odgoj i obrazovanje; stilovi kreativnosti
