摘要：Cilj ovoga rada je dati osnovni pregled o tome kako učitelji likovne kulture mogu koristiti crtež (likovni izraz) u prepoznavanju i pružanju pomoći djeci koja su traumatizirana zlostavljanjem. Izloženost djece različitim oblici zlostavljanja u obiteljima ( tjelesno, emocionalno i seksualno zlostavljanje i zanemarivanje) kao i izloženost tradicionalnom (bullying) ili elektroničkom (cyberbullying ) međuvršnjačkom nasilju, ostavlja ozbiljne posljedicama na djetetovo zdravlje dobrobit i funkcioniranje u životu i školi. Budući da zlostavljana djeca imaju problema s verbaliziranjem unutarnjih emocionalnih stanja i iskustava zbog straha, srama, obnavljanja traume i poteškoća memorije, likovno izražavanje putem simbola može im pomoći da spoznajno teško razumljiva iskustva eksternaliziraju i tako umanje simptome traume i osjećaje nemoći.Poznavanje specifičnosti crteža zlostavljane djece može značajno doprinijeti prepoznavanju ovog problema, i poslužiti kao polazište za razgovor s djetetom o tome što je htjelo izraziti (indirektni intervju). Sugerira se da se ne donose zaključci o mogućem zlostavljanu na osnovu jednog crteža već iz serije takvih crteža koji sadrže više karakterističnih znakova, koji se upotpunjeni informacijama dobivenim kroz razgovor s djetetom. Škole su često za zlostavljanu djecu jedino sigurno okruženje, a učitelji važne osobe, koje djeci preko likovnog izraza mogu olakšati pristup unutarnjem svijetu, a u slučaju zlostavljanja pružiti im pomoć i zaštitu, stoga je njihova edukacija u ovom području neophodna.
关键词：zlostavljanje u obitelji; zlostavljanje u školi; crtež zlostavljanog djeteta
