摘要：Ovaj rad razmatra pitanje partnerstva učitelja u prvoj trijadi obveznog devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja i roditelja čija djeca pohađaju navedeni obrazovni ciklus u okviru aktualne reforme obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), s posebnim osvrtom na Hercegovačko-Neretvansku Županiju (HNŽ). Rad se zasniva na survey istraživanju (provedenom krajem 2009. godine i prvoj polovici 2010. godine) stavova 571 roditelja iz FBiH, odnosno 145 iz HNŽ, putem petostupanjske Likertove skale sastavljene od 26 čestica. U oba uzorka roditelja – iz FBiH i HNŽ - prisutan je negativan stav prema inkluzivnom obrazovanju, koji proizlazi iz nedostatne informiranosti; nepostojanja suradnje između relevantnih čimbenika; nepripremljenosti škola (organizacijska, materijalna) i nastavnika za provedbu inkluzivnog obrazovanja, njegove političke pozadine („top-down“ model), itd. Potreban je sinergičan rad svih relevantnih subjekata, proizlazi, kako bi se osigurala korektna i kvalitetna provedba inkluzivnog obrazovanja, vodeći računa o dobrobiti sve djece/učenika uopće.
关键词：nastavnici; obrazovna reforma; osnovna škola; suradnja; učenici s posebnim potrebama.
