摘要：Marulićeva antropologija temelji se na činjenici da je čovjek sazdan od zemlje, sličan Bogu dahom života. Zemljanost se povezuje s poniznoπću, sličnost se očitujeu razumnosti i jeziku, a dah života je Duh Sveti. Istočni grijeh je čin oholosti. Isus ga dokida poniznoπću, kojoj je doπao naučiti čovjeka. Marulić je humanist u kojegaje ljudskost i poniznost povezana. A prijateljstvo je posljednja klasifikacija nazadnjem sudu. Marulić je tihi reformator prije reforme (reformacije), reforma obilježena poniznoπću.
