摘要：Proširenje NATO-a nakon hladnog rata, izvedeno u dva kruga s ukupno deset novih država primljenih u članstvo NATO-a, predstavlja ključan dobitak u izgradnji sigurnosne arhitekture post-hladnoratovske Europe, te je najznačajniji sigurnosni dobitak za Europu nakon raspada Varšavskog ugovora i SSSR-a. Dva kruga proširenja NATO-a bila su vrlo različita po svojem teritorijalnom opsegu, regionalnoj pripadnosti, trenutnim okolnostima unutar NATO-a, te utjecaju na geopolitičke odnose u Europi i geostrateške odnose SAD-a i Rusije. Prethodili su proširenju Europske unije na deset postkomunističkih država Europe. Nakon 11. rujna 2001., uspješna izvedba drugog kruga proširenja NATO-a postala je jedan od strateških ciljeva u borbi protiv terorizma SAD-a i njegovih saveznika. Proširenje je značajno promijenilo odnose u NATO-u i geopolitičku ravnotežu u Europi, šireći zonu sigurnosti i stabilnosti na istok i jugoistok Europe. Utjecaj NATO-a se širi na granične regije Europe, te prelazi i njihove granice. Treći krug proširenja najavljen je na summitu u Bukureštu, tijekom kojeg su Hrvatska i Albanija pozvane da se priključe NATO-u. Treći krug proširenja vjerojatno će uključivati i Makedoniju, ako ta država s Grčkom riješi spor oko imena. Ako bi NATO u članstvo uključio države iz regije Zapadnog Balkana, imao bi još značajniju ulogu u stabilizaciji ovog nestabilnog prostora, posebno u rješavanju problema koji neovisnost Kosova predstavlja za stabilnost regije. Budući strateški izazovi europskoj sigurnosti bit će vezani uz odnose NATO-a i Rusije, posebno uz ambicije NATO-a u istočnoj Europi i u regiji Kavkaza. Ako NATO odluči u članstvo pozvati Gruziju i Ukrajinu, možemo očekivati rusku reakciju, koja bi mogla dovesti do sveprisutne i dugotrajnije nestabilnosti velikog dijela Europe, ali i dijela Euroazije.
关键词：NATO; post-hladnoratovsko razdoblje; proširenje; geopolitički odnosi; Europ; Rusija; zona sigurnosti; Hrvatska; Zapadni Balkan; Kosovo
