摘要：Vodenice su prvi pogoni za preradu poljoprivrednih sirovina. One su građene iz potrebe i bez određenog plana, a nicale su na potocima i rijekama svugdje gdje je bilo dovoljno vode. Uzročno uz količinu vode te su vodenice imale različite oblike i kod njihove izgradnje do izražaja je došla inventivnost naroda. Kroz Križevačku podžupaniju nije tekla niti jedna velika rijeka pa začuđuje ogroman broj vodenica zapravo potočara u zadnjoj fazi feudalizma. To ukazuje na potrebu, tradiciju, kontinuitet, želju za prehrambenom neovisnošću i očuvanjem potočara kao oaze mira u vrijeme sve snažnije industrijalizacije i proboja robno-novčanih odnosa. Tu bitku su vodenice izgubile, ali njihov broj i sudjelovanje svih društvenih slojeva u vlasništvu ukazuje na to da su bile važne.
