摘要：Zbog dugog rata za koji se Austro-Ugarska nije pripremila, ali i zbog suše, počelo se 1916. i naročito 1917. osjećati da narod nema što jesti niti se u što obući. Ljudi, a osobito djeca, počeli su masovno umirati. Zbog toga je zagrebački Središnji odbor za zbrinjavanje porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika, počeo veliku humanitarnu akciju preseljavanja djece iz Istre na sjever Hrvatske. Onda su ovu akciju prihvatili i franjevci kao spas za hercegovačku katoličku djecu. Bio je to spas i za dalmatinsku, i za bosansku, a i slovensku djecu iz Gorice i Slovenskog primorja. Tako je akcija, rukovođena iz Zagreba, od dr. Josipa Šilovića i dr. Đure Basaričeka te Zvonimira Pužara, postala masovna. Na prehranu je u sjevernu Hrvatsku dopremljeno vise od 20.000 djece. Križevci i križevačko područje primilo je mnogo djece na skrb, uglavnom iz Istre, ali su Kriievci bili i mjesto odakle su se djeca raspoređivala prema Koprivnici i Bjelovaru, odnosno u razna mjesta čitave Bjelovarskokriževačke županije.
