出版社：Catholic Faculty of Theology, University of Split
摘要：Ovaj se rad bavi promišljanjem Augustinova životnog iskustva nakon njegova obraćenja na kršćanstvo, kada napušta učiteljski/ govornički poziv kako bi se posvetio izučavanju i poučavanju kršćanske misli. U svom djelu De magistro (Učitelj) Hiponac iznosi sliku učitelja, te poimanje učiteljske službe. Ovaj članak daje na uvid motive koji su Augustina potakli da napravi tako radikalan zaokret. Imajući u vidu njegovo iskustvo, detaljnom analizom autor nudi odgovore i iznosi poticaje kršćanskim učiteljima da u kršćanskom duhu dadu svjedočanstvo o izazovima vremena koje nosi rad u prosvjeti unutar današnjega novog školskog sustava u Republici Hrvatskoj. Radi boljeg razumijevanja cjelokupnog konteksta ovaj rad opisuje i glavne odrednice antičkog školskog sustava kakav je bio u Augustinovo vrijeme, dolazeći do zaključka da, premda se gradio na poučavanju određenih znanosti, ipak nije uvodio učenika u bitne istine života, točnije, nije ga poticao da se određuje pred Istinom. Praveći potom usporedbu s današnjim hrvatskim sustavom, pokazuje se da glede tog problema nema znatnijeg pomaka, bez obzira što je u mnogim drugim elementima usavršen (bolja nastavna sredstva, dorađenija metoda). Zaključak je stoga da je dužnost kršćanstva dati ono što nedostaje školskom sustavu, bez obzira na to djeluju li kršćani izvan sustava, kao nekad, ili unutar sustava, kao danas. Augustinovo osobno obraćeničko iskustvo može i treba ponuditi kvalitetne motivacije, i učiteljima i učenicima, kako bi iskoristili prednosti, a nadišli ograničenja kojih svaki sustav ima, na dobrobit i pojedinaca i društva u cjelini.
关键词：spoznaja; učenje; škola; školski sustav; riječ; Istina; učitelj; tabula rasa
