出版社：Catholic Faculty of Theology, University of Split
摘要：Autor na početku podsjeća kako Crkva uvijek treba odgovarati na znakove vremena, te u tom kontekstu ističe kako je u ovome vremenu, obilježenom nedostatkom nade, potrebno da se svećenik poistovjeti s evanđeljem nade te tako postane njegovim vjernim glasnikom i svjedokom. Svećenikovo svjedočenje nade autor promatra ponajprije u kontekstu ekleziologije zajedništva. U radu je naime naglašeno kako je upravo zajedništvo životni prostor nade. Ono je prema autoru važna poveznica između ministerijalnog svećeništva i kršćanske nade. Svećenik je, naime, zaređen da bude na službu zajednici. On je, dakle, po pozivu i poslanju čovjek zajedništva, osoba koja u jedinstvu s Kristom gradi bliske i prijateljske odnose među ljudima, u službi je jedinstvene Isusove želje iskazane u velikosvećeničkoj molitvi: “da svi budu jedno kao što si ti Oče, u meni i ja u tebi” (Iv 17, 21). Kršćanska nada je također bitno određena dimenzijom zajedništva. To je nada odnosa. Ona nastaje, raste i razvija se isključivo u odnosima, u odnosu prema Bogu i u odnosima prema drugim ljudima. Kvaliteta nade u uzročnoj je i posljedičnoj vezi s kvalitetom čovjekovih odnosa s Bogom i s bližnjima. Kako svećenički život, tako i nada kao životni odnos ljubavi i vjernosti svoj izvor ima u otajstvu trojstvene Božje ljubavi, u njoj i od nje živi, u njoj nalazi svoj smisao i konačni eshatološki cilj. Svećeništvo i kršćanska nada, jedno i drugo, u Isusu Kristu nalaze svoje životno središte i svoj eshatološki obzor. Na kraju, ističući upravo eshatološku dimenziju eklezijalnog zajedništva, autor zaključuje kako za svećenika nadati se, znači u prvom redu, nikad ne posustati, u milosnom zajedništvu s Kristom graditi u Crkvi i u svijetu, s vjernicima i sa svim ljudima dobre volje, zajedništvo ljubavi, radosti i mira, unositi u sve oblike i strukture pastoralnog života i rada onu otvorenost, toplinu i iskrenost odnosa koja postoji u zajedništvu trojedinoga Boga.
关键词：svećenik; nada; Crkva; Presveto Trojstvo; Isus Krist; ekleziologija zajedništva; eshatološko zajedništvo; novi čovjek; novo nebo i nova zemlja.
