摘要：Vicko je Zmajević (1670.-1745.) nesumnjivo jedna posebna, skladna i jaka osobnost koja je djelovala na raznim društvenim područjima koja su se u njegovu radu međusobno nadovezivala i nadopunjala. Sve što je radio, pisao i zalagao se bilo je u interesu hrvatskog čovjeka i Katoličke crkve. Razgovor Duhovni zbirka je propovijedi koju je Zmajević pisao između 1682. i 1685. godine kao dvanaestogodišnji dječak. Original se čuva u Nadžupskom arhivu u Perastu i to je jedino Zmajevićevo djelo pisano hrvatskim jezikom. Sve njegove propovijedi odišu baroknom poetičnosti, citatima, metaforama i antitezama, a grafijska slika potvrđuje nam priraslost Boke kotorske s hrvatskim duhovnim prostorom. Autorica Zmajevićeve propovijedi stavlja u okvir barokne propovjedne književnosti otkrivajući nam do sada slabo istraženu Zmajevićevu zbirku.
