摘要：U radu se razmatra sintaktičko-semantička tvorba kao rubni tvorbeni način, u gradišćanskohrvatskim idiomima, na sinkronijskoj razini, na primjeru tvorbe imenica. Na temelju usporedbe potvrđenih primjera iz različitih tipova gh. govora, zaključuje se da je sintaktičko-semantička tvorba plodna u gh. govorima ikavsko-ekavskoga čakavskoga dijalekta, posebice u govorima Dolinaca, zatim Hata, te u nešto manjoj mjeri Poljanaca. U stanovitoj je mjeri bila zastupljena i u čakavskim ikavsko-ekavskim govorima u slovačkom Podunavlju, a u skladu s tim i u današnjem govoru Novoga Sela u Slovačkoj. Potvrde iz umirućega govora Hrastine također pokazuju da je i taj govor poznavao sintaktičko-semantičku tvorbu. Od ikavsko-ekavskih govora samo se u govoru Hrvatskoga Groba sintaktičko-semantička tvorba može smatrati neplodnim tvorbenim načinom jer je broj primjera toga tipa u tom govoru zanemariv. Za gh. govore južnočakavskoga ikavskoga dijalekta taj je rubni tvorbeni način manje karakterističan, ali ipak zastupljen, i to otprilike podjednako u govorima koji su sačuvali zamjenicu ča, kao i u onima koji rabe što. Usto, sa stupnjem štokavizacije slabi polodnost sintaktičko-semantičke tvorbe u gh. govorima, pa je taj rubni tvorbeni način znatno manje zastupljen, a danas i neplodan u govorima Štoja (tj. u ikavskim govorima s čakavskom osnovicom, koje karakterizira snažno štokavsko-čakavsko prožimanje). Još je manje sintaktičko-semantička tvorba zastupljena u govorima gh. Vlaha, tj. potpunih štokavaca. Razmatrana građa uglavnom je prikupljena terenskim istraživanjem, a manjim dijelom iz literature.
关键词：gradišćanskohrvatski idiomi; sintaktičko-semantička tvorba
