摘要：U povijesti hrvatske književnosti i kulturne djelatnosti uopće Andriji Kačiću Miošiću i njegovoj Pismarici – Razgovoru ugodnom naroda slovinskog pripada izuzetno važno mjesto. Andrija Kačić Miošić – Starac Milovan djeluje u 18. stoljeću ističući se u mnogim oblicima rada – od svećeničkog, filozofskog, pedagoškog do povijesnog i književno-spisateljskog. Međutim, prosvjetiteljska zadaća njega je zaokupljala više od svega i upravo će u tom poslu postići i najviše uspjeha. Osim toga, njegovi jezični prinosi ostvareni Razgovorom ugodnim naroda slovinskoga rasvjetljuju i povezuju dopreporodno i preporodno doba pokazujući ostvarenu razinu naše jezične homogenosti – svojevrsnu standardizaciju hrvatskog jezika u 18. stoljeću.
