摘要：U starijim hrvatskim rukopisima, književnim, jezikoslovnim i drugim djelima hrvatski se je jezik uglavnom nazivao ilirskim. Ta je tendencija postojala još iz renesansnoga doba, a u potpunosti je u hrvatskoj kulturi zaživjela nakon Tridentskoga sabora, odnosno tijekom katoličke obnove. Ključnu je ulogu u procesu standardizacije hrvatskoga jezika odigrao autor prve hrvatske gramatike – Pažanin Bartol Kašić. On usvojoj Gramatici normira naddijalektalni tip jezika štokavskeosnovice, a naziva ga ilirskim. Analiziravši stare hrvatske gramatike tijekom 17., 18. i početka 19. stoljeća uočavamo da se većina gramatičara ugledavala na svoje prethodnike, te da u povijesti hrvatskoga jezika proces standardizacije književnoga jezika možemo u kontinuitetu pratiti od prve hrvatske gramatike sve do ilirske slovnice Vjekoslava Babukića iz 1836. godine.
关键词：nazivi hrvatskoga jezika; dopreporodne gramatike; ilirski jezik
