摘要：Naslov djela na latinskom često započinje prijedlogom de, a rijetko je navedena neka njegova odrednica ili pak apozicija koja pokazuje žanr toga djela. Takav tip naslova u duhu je latinskog jezika, ali ga nije dobro doslovno prevoditi na hrvatski jer funkcionira kao nepotpuna informacija. Hrvatska prevodilačka tradicija u konkretnom slučaju luta: neki ne prevode prijedlog de, dok ga drugi prevode. Postojanje prevedenih naslova vrste na hrvatski pokazuje da pretežu doslovni prijevodi. Međutim, duhu hrvatskog jezika sukladni su samo oni prijevodi u kojima nije preveden prijedlog de. Izostavljanjem de u prijevodu naslova i zamjenom ablativa izvornika nominativom postigao bi se točan prijevod koji je u duhu hrvatskoga jezika.
