摘要：U ovom radu autor proučava stilske osobitosti tekstova nastalih na otoku Silbi u razdoblju od 1613. do 1808. godine. Svi tekstovi pripadaju administrativnom funkcinalnom stilu, osim knjižice teološkoga sadržaja (Libar) koji je zasićen govorničkim stilskim izražajnim sredstavima. Autor zaključuje da je stil silbenskih dopreporodnih spomenika uvjetovan svrhom pisanja iz koje proizlaze i stilske osobitosti pojedinoga teksta, a uočeno miješanje različitih stilova unutar istoga zapisa objašnjava time što se podatci u spomenicima nisu bilježili u unaprijed zadane obrasce te su pisari nesvjesno unosili i neka subjektivna zapažanja upravo koja čine ove tekstove osobitim.
