出版社：Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
摘要：Svugdje gdje se govori javno, govori se retorski. Svećenička propovijed održana na misi, a upućena vjernicima svakako spada u kategoriju javnoga, retorskoga govora, a zbog učestalosti javnoga govora u različitim prigodama, svećenici se mogu smatrati govornim profesionalcima. No, koliko je propovijed doprla do slušača-vjernika, uvelike ovisi o govorničkim sposobnostima samoga svećenika. Za potrebe ovoga rada analizirano je 27 propovijedi održanih na misama koje je prenosila HRT (u razdoblju od početka 2008. do sredine 2010. g.) Retorička analiza obuhvatila je dva aspekta: analizu retoričkoga dizajna, posebice kompozicije i figurativnosti te analizu govorne izvedbe. Analiza je pokazala kako se pojedini svećenici odlikuju dobrom govornom izvedbom što podrazumijeva govornost (ne čitanje), eleganciju izraza, fluentnost govora te se odlikuju dobrim retoričkim dizajnom i primjerenom figurativnošću. Međutim, velik broj svećenika pribjegava čitanju propovijedi ne vodeći računa o govornoj izvedbi, a zanemarujući i karakteristike dobre retoričke strukture. Iz toga se može zaključiti da je govorničko umijeće svećenika previše prepušteno sreći i slučajnosti prirodnoga oratorskog talenta, a premalo sustavnom govorničkom obrazovanju.
