摘要：U ovom se radu raspravlja o sociolingvističkoj situaciji istrorumunjskog jezika te daje kratki pregled povijesti istrorumunjske zajednice. Istrorumunjski se govori u dva područja u Istri – na sjeveru u selu Žejane, te na jugu na području Čepićkog polja. Zajedno ta sela danas broje svega dvjestotinjak govornika, pa se sa sigurnošću može reći da je istrorumunjski jezik pred izumiranjem. Migracije, jezična asimilacija među dominantno hrvatsko stanovništvo te nedostatak državne inicijative, ali također i od strane samih govornika koji ne povezuju jezik sa zasebnim nacionalnim identitetom, glavni su razlozi njegovog neizbježnog nestanka.
