期刊名称：Drustvena istrazivanja. Journal for General Social Issues
印刷版ISSN：1330-0288
出版年度：2006
卷号：15
期号：4-5 (84-85)
页码：729-752
出版社：Institute of Social Sciences IVO PILAR
摘要：Društvena istraživanja 84-85 GOD. 15 (2006) BR. 4-5 STR. 619-960 ZAGREB, SRPANJ-LISTOPAD 2006. POZITIVNA PSIHOLOGIJA Majda Rijavec, Dubravka Miljković Učiteljski fakultet, Zagreb POZITIVNA PSIHOLOGIJA: PSIHOLOGIJA ČIJE JE VRIJEME (PONOVNO) DOŠLO Pozitivna psihologija istražuje uvjete i procese koji pridonose optimalnom funkcioniranju pojedinaca, grupa i institucija. Istraživanja na području pozitivne psihologije mogu se podijeliti u tri dijela. To su pozitivna subjektivna iskustva, pozitivne individualne osobine i pozitivne institucije i zajednice. Članak daje pregled faktora koji su pridonijeli nastanku i razvoju pozitivne psihologije, njezine kritike i buduće izazove. Ističu se mogućnosti njezine primjene u poučavanju i učenju, u poslu, u kliničkoj praksi, u osobnom razvoju i u izgrađivanju pozitivne zajednice. Ključne riječi: pozitivna psihologija, psihološka dobrobit, optimalno funkcioniranje, primijenjena pozitivna psihologija Majda Rijavec, Učiteljski fakultet, Savska cesta 77, 10000 Zagreb, Hrvatska. E-mail: majda@uazg.hr Zvjezdan Penezić Sveučilište u Zadru, Zadar ZADOVOLJSTVO ŽIVOTOM U ADOLESCENTNOJ I ODRASLOJ DOBI Zadovoljstvo životom i njemu srodni pojmovi, kao što su subjektivna dobrobit, sreća i kvaliteta života, noviji su konstrukti tzv. pozitivne psihologije koji se nastoje međusobno razlučiti, ispitivati i teorijski objasniti. Zadovoljstvo životom odnosi se na globalnu evaluaciju osobnoga života i smatra se kognitivnom komponentom subjektivne dobrobiti, koju još čini emocionalna komponenta - raspoloženja ili emocije. Većina dosadašnjih istraživanja rezultirala je i nesuglasnim nalazima o odnosu životne dobi i zadovoljstva životom, pa je jedan od ciljeva ovog istraživanja bio i pokušaj utvrđivanja razlika u zadovoljstvu životom između različitih dobnih skupina. Rezultati su pokazali da između skupina ispitanika različite dobi ne postoje razlike u općem zadovoljstvu životom, ali da dobne razlike postoje u procjenama temporalnoga zadovoljstva životom, i to kada se procjene odnose na prošlo zadovoljstvo i očekivanja budućega zadovoljstva. Procjene prošloga zadovoljstva bile su najniže kod osoba srednje životne dobi, dok je očekivano zadovoljstvo budućim životom bilo najveće kod mlađih adolescenata. Razlike su postojale i u procjenama prošlog, ali i sadašnjeg samopoštovanja, pa su bile u smjeru najnižega samopoštovanja kod osoba mlađe adolescentne dobi. Opće zadovoljstvo životom pokazalo je najveću pozitivnu povezanost s varijablama temporalnoga zadovoljstva i temporalnoga samopoštovanja. U skladu i s nekim prijašnjim nalazima, kod svih su se skupina sociodemografske varijable pokazale kao dobri prediktori zadovoljstva životom. Ključne riječi: opće zadovoljstvo životom, temporalno zadovoljstvo životom, adolescencija, odrasla dob Zvjezdan Penezić, Odjel za psihologiju, Sveučilište u Zadru, Obala kralja Petra Krešimira IV. br. 2, 23000 Zadar, Hrvatska. E-mail: zvjezdan@unizd.hr Ingrid Brdar Filozofski fakultet, Rijeka ŽIVOTNI CILJEVI I DOBROBIT: JE LI ZA SREĆU VAŽNO ŠTO ŽELIMO? Cilj istraživanja bio je ispitati odnos između intrinzičnih i ekstrinzičnih životnih ciljeva, osnovnih psiholoških potreba i subjektivne dobrobiti i provjeriti je li on u skladu s teorijom samoodređenja (Deci i Ryan, 1991.; Sheldon i Kasser, 1998.). Sudjelovalo je 439 studenata prve godine sa četiri fakulteta. Primjenom strukturalnoga modeliranja provjerena su tri modela: za važnost životnih ciljeva, za njihovu trenutačnu ostvarenost i za vjerojatnost ostvarenja u budućnosti. Provjerene su četiri hipoteze: (1) životni se ciljevi mogu podijeliti u dvije kategorije, intrinzične i ekstrinzične, (2) jedino intrinzični ciljevi omogućuju ispunjavanje osnovnih psiholoških potreba za povezanošću, kompetencijom i autonomijom, (3) ispunjavanje osnovnih psiholoških potreba vodi većoj dobrobiti, (4) ekstrinzični ciljevi mogu također povećati osjećaj dobrobiti, ali samo direktno, a ne preko ispunjavanja psiholoških potreba, dok intrinzični ciljevi povećavaju dobrobit indirektno, preko ispunjavanja osnovnih psiholoških potreba. Sve su hipoteze potvrđene. Rezultati istraživanja u skladu su s rezultatima drugih istraživanja i s teorijom samoodređenja. Ključne riječi: životni ciljevi, ekstrinzični i intrinzični ciljevi, dobrobit, psihološke potrebe, teorija samoodređenja Ingrid Brdar, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Rijeci, Trg Ivana Klobučarića 1, 51000 Rijeka, Hrvatska. E-mail: ibrdar@ffri.hr Denis Bratko Filozofski fakultet, Zagreb Jasminka Sabol Iskon Internet, Zagreb OSOBINE LIČNOSTI I OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE KAO PREDIKTORI ZADOVOLJSTVA ŽIVOTOM: REZULTATI ON-LINE ISTRAŽIVANJA Cilj je ovoga istraživanja bio pridonijeti razumijevanju zadovoljstva životom usporedbom dvaju teoretskih modela. Model Coste i Mc-Craea (Costa i McCrae, 1980.; McCrae i Costa, 1991.) naglaša-va važnost ekstraverzije i neuroticizma, odnosno ugodnosti i savje-snosti za razumijevanje individualnih razlika u zadovoljstvu živo-tom. Teorija samoodređenja (Ryan i Deci, 2000.), pak, naglašava da je važno ispunjavanje psiholoških potreba dugotrajnim aku-muliranjem dnevnoga postizanja iskustava autonomije, kompeten-cije i osjećaja povezanosti. Rezultati našeg on-line istraživanja predstavljaju djelomičnu potvrdu dosadašnjih istraživanja i mode-la utjecaja na zadovoljstvo životom koje smo usporedili: ekstraver-zija, neuroticizam i savjesnost značajni su prediktori zadovoljstva životom, pri čemu su ekstraverzija i savjesnost pozitivni, a neurotici-zam je negativan prediktor; zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba snažan je pozitivan prediktor zadovoljstva životom. Usporedba dva modela pokazuje da je zadovoljenje psiholoških potreba za autonomijom, kompetencijom i povezanošću snažniji prediktor zadovoljstva životom od osobina ličnosti. Osobine ličnosti nemaju dodatnu prediktivnu valjanost (na osnovne psihološke potrebe) u predviđanju zadovoljstva životom. Obrnuto, osnovne psihološke potrebe, u predviđanju zadovoljstva životom, imaju dodatnu prediktivnu valjanost u odnosu na osobine ličnosti. Ključne riječi: ličnost, petofaktorski model, osnovne psihološke potrebe, zadovoljstvo životom Denis Bratko, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu, I. Lučića 3, 10 000 Zagreb, Hrvatska. E-mail: denis.bratko@ffzg.hr Andreja Brajša-Žganec, Ljiljana Kaliterna Lipovčan Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb KVALITETA ŽIVLJENJA, ŽIVOTNO ZADOVOLJSTVO I SREĆA OSOBA KOJE PROFESIONALNO POMAŽU DRUGIMA Cilj istraživanja bio je utvrditi kakav je stupanj kvalitete življenja, životnoga zadovoljstva i sreće osoba koje profesionalno rade u sustavu skrbi, razlikuju li se u pojedinim indikatorima osobe prema spolu i dobi te utvrditi u kolikoj mjeri procjene kvalitete življenja na raznim područjima života pridonose procjenama općega životnog zadovljstva i osobne sreće. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je kvaliteta življenja, životno zadovoljstvo i osjećaj sreće osoba koje profesionalno pružaju pomoć drugima relativno visoka s obzirom na stresnu profesiju kojom se bave. Od devet područja kvalitete življenja, najpozitivnije su bila procijenjena područja društvene okoline te psihičko stanje i duhovni život, dok su relativno najniže procijenjena područja javne okolice i sva razvojna područja. Žene su u odnosu na muškarce procijenile značajno višom kvalitetu življenja na područjima duhovnoga života i fizičke okolice, dok su mlađi ispitanici, u odnosu na starije, značajno višima procijenili društvenu okolinu, razonodu i razvojne aktivnosti. Rezultati regresijskih analiza pokazali su da su za životno zadovoljstvo najvažniji prediktori bile procjene kvalitete življenja na područjima fizičke, društvene i javne okolice, dok je osjećaju sreće najviše pridonijela kvaliteta življenja na području psihičkoga stanja. Ključne riječi: kvaliteta življenja, sreća, životno zadovoljstvo, pomažuće profesije Andreja Brajša-Žganec, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Marulićev trg 19/1, 10001 Zagreb, Hrvatska. E-mail: Andreja.Brajsa.Zganec@pilar.hr Vladimir Takšić, Tamara Mohorić, Radenka Munjas Filozofski fakultet, Rijeka EMOCIONALNA INTELIGENCIJA: TEORIJA, OPERACIONALIZACIJA, PRIMJENA I POVEZANOST S POZITIVNOM PSIHOLOGIJOM Emocionalna inteligencija je pojam koji se u posljednjih petnaest godina često spominjao u psihološkoj, ali i široj općoj javnosti. Naziv, definiranje i prva istraživanja emocionalne inteligencije ve-zuju se uz imena dvojice autora, Johna Mayera i Petera Saloveya, koji su svojstveno znanstvenoj metodologiji pomalo, ali sustavno, razvijali modele i instrumentarij za procjenu EI. U području mjere-nja individualnih razlika u emocionalnoj inteligenciji najčešće se spominju dva pristupa: a) samoprocjene vlastitih sposobnosti i b) ispitivanje emocionalne inteligencije testovima uratka. U Hrvatskoj je razvijeno nekoliko skala samoprocjene (Takšić, 2002.b; 2004.). Prvi poznati test emocionalne inteligencije je Multifaktorska skala EI (MEIS; Mayer, Caruso, Salovey, 1999.), čije su nedostatke autori otklonili u drugoj bateriji testova MSCEIT (Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, 2001.). Na našem području objavljeno je nekoliko testova različitih sposobnosti iz modela emocionalne inteligencije (Arar, Takšić i Molander, 2000.; Kulenović, Balenović i Buško, 2001.; Takšić, Harambašić i Velemir, 2004.). EI je najbliža konceptima kristalizirane inteligencije, tako da se razvija tijekom života i s iskustvom pojedinca. Te su spoznaje poslužile kao osnova za mnoge programe razvoja emocionalnih sposobnosti i vještina za različite skupine ljudi (djecu i odrasle) koji se kreiraju diljem svijeta. Zbog nastojanja da otkrije i istakne pozitivne osobine pojedinaca, emocionalna je inteligencija od početka zastupljena u pozitivnoj psihologiji.
