期刊名称：Drustvena istrazivanja. Journal for General Social Issues
印刷版ISSN：1330-0288
出版年度：2002
卷号：11
期号：6 (62)
页码：929-952
出版社：Institute of Social Sciences IVO PILAR
摘要：Sociobiologija, recentna varijanta istraživanja ponašanja na evolucijsko-teoretskom temelju, postavila je sebi zadaću istražiti evolucijske temelje ljudskoga morala. Polazišna joj je točka fenomen ljudskoga altruizma. Iz evolucijsko-teoretske perspektive može altruističko ponašanje nastati i održati se ako pridonosi daljnjoj predaji gena koji to ponašanje kodiraju. Glavni autori, E. O. Wilson i R. Dawkins, nastoje etiku "biologizirati", ne želeći samo objasniti biološke funkcije etike, već je potpuno priključiti biologiji i, s pomoću evolucijske teorije, dati joj novo, prirodoznanstveno utemeljenje. Sociobiolozi polaze od toga da se sposobnost etičkoga djelovanja iskazala kao evolucijski adaptivna, dakle korisna. Moral je rafiniran trik gena koji ljudima dopušta efektivno reproduciranje. Radikalni naturalizam, kako ga zastupaju sociobiolozi, više ne poznaje nikakve vrijednosti – dobro i zlo samo su fikcije čovjeka. Sve navodno moralno stoji, u konačnici, u službi gensko-egoističnih strategija. Autor ovoga članka kritizira temeljne ideje opisanog pristupa. Sociobiologija uopće nije shvatila što predstavlja "etički fenomen", kao i da je njezino "objašnjenje morala i etike" samo objašnjenje njezina vlastitog razumijevanja (bolje: nerazumijevanja) morala i etike. U svojem vlastitom razumijevanju ona ne može biti istinita, već predstavlja samo znanstveno obojen izraz jednog, i paradoksalnog i radikalnog, teoretskog nihilizma. Etički fenomen je takve naravi da ruši svaku rekonstrukciju koja dopušta objašnjenje samo onoga materijalno činjeničnoga. Problem etike nije teoretsko objašnjenje altruizma, već odgoj za pažnju prema dobru. Sociobiologija se pokazuje u teoretskom samodokidanju, a na isti se način to događa u praktično-filozofskom shvaćanju dobra.
