期刊名称：Drustvena istrazivanja. Journal for General Social Issues
印刷版ISSN：1330-0288
出版年度：1992
卷号：1
期号：1 (1)
页码：13-24
出版社：Institute of Social Sciences IVO PILAR
摘要：Ako razlikujemo regionalizirane i centralizirane europske zemlje, srednja će se Europa (u najširem smislu) pokazati kao tradicionalno vrlo regionalizirano područje. Taj obrazac vrijedi i za Hrvatsku, gdje je uvijek postojao veći broj znatnih kulturnih i gospodarskih središta u Dalmaciji, Slavoniji i ostaloj Hrvatskoj. Tradicionalni obrazac uprave s kraljem ili banom te regionalnim upraviteljima, županima, također se već uglavnom slaže s tom slikom. Kulturna povijest, sredozemni preporod u 15.-17. st. u nesretno raskomadanim hrvatskim zemljama i kontinentalni kulturni preporod u 19. st. u Hrvatskoj na putu k budućemu ujedinjenju, odgovara europskomu, poglavito srednjoeuropskomu obrascu. Komplementarni značaj dvaju preporoda i kontinuitat među njima dali su obrazovanim krugovima u Zagrebu poslije kontinentaInoga preporoda nužne preduvjete da predstavljaju primjereno cjelinu Hrvatske i njene baštine. Tako imamo u Hrvatskoj veliku raznolikost među re,gijama, s jedne strane, te Zagreb kao središte, u kojem su stanovnici iz svih regija dobro zastupljeni i odakle se regije mogu prikladno koordinirati s druge. Dok je Hrvatska bila raskomadana, hrvatski pjesnici, obrazovani ljudi i politički predvodnici nikad nisu napustili težnju da se Hrvatska ujedini i postojano su izgrađivali vrlo složen kulturni obrazac koji će moći uključiti sve regionalne pa i međukulturne razlike iz njihova kulturnoga okružja. Sada, kada se Hrvatska rađa, ne smijemo izdati tu skladnu kulturnu gradnju niti zanemarujući regionalne posebnosti, niti ometajući oslobođenje i potpuno ujedinjenje zemlje. Položaj pak regija u takvoj jedinstvenoj Hrvatskoj može se braniti, kao i u Europi, načelom supsidijarnosti, koje treba osposobiti sve prirodne zajednice, kao što su obitelj, regija, narodnosna skupina, narod, zemlja i kontinent ili kulturna sfera, da ustroje sustav svojih međuodnosa oda dna do vrha, pod uvjetom da se nikada ne pozljeđuju širi zajednički interesi i da se odluke donose na primjerenim višim razinama kada god je to (i jedino kada je to) nužno.
