摘要：Budući da je menadžment ljudskih potencijala osnovica za ostvarivanje konkurentskih prednosti uz pomoć ljudi i zato što je značajno povezan s uspješnošću organizacija, u radu se nastojala istražiti važnost i razvijenost te funkcije u velikim hrvatskim poduzećima. U radu su postavljene dvije hipoteze: (1) da hrvatska poduzeća nemaju razvijenu praksu MLJP (menadžment ljudskih potencijala) i (2) da postoje aktivnosti MLJP, provođenje kojih je značajno povezano s općom uspješnošću poduzeća; obje su te hipoteze prihvaćene. Konkretno, i kvantitativni (pokazatelji ljudskog kapitala, pokazatelji fluktuacije i apsentizma, pokazatelji praćenja radne uspješnosti i pokazatelji plaćanja i obrazovanja zaposlenih) i kvalitativni pokazatelji MLJP (aktivnosti MLJP koje provode hrvatska poduzeća i postojanje filozofi je MLJP u njima) ukazuju na nerazvijenost MLJP u velikim hrvatskim poduzećima. Ipak, statistički značajne veze između pokazatelja MLJP i objektivnih pokazatelja uspješnosti poduzeća pokazuju da postoje aktivnosti MLJP, provođenje kojih je značajno povezano s općom uspješnošću poduzeća. Tako hrvatska poduzeća, koja žele postizati bolje financijske rezultate, moraju biti mobilnija u svojoj politici ljudskih potencijala, dobro i stimulativno plaćati svoje djelatnike, identifi cirati ključne zaposlene, imati obrazovanu radnu snagu, mjeriti kvalitetu MLJP i općenito se suvremeno odnositi prema vlastitim ljudima.
关键词：menadžment ljudskih potencijala; aktivnosti MLJP; razvijenost prakse MLJP; kvantitativni pokazatelji MLJP; kvalitativni pokazatelji MLJP
