摘要：Liberalizacija maloprodajnog tržišta naftnih derivata u Hrvatskoj odvija se polako, s povećanjem broja stranih i novih sudionika koji djeluju na tržištu. Većinski udio u količini prodanoga goriva i dalje pripada monopolu države, koju obilježava prilično ustaljeno postojanje državnih ograničenja i široka i razmjerno neučinkovita prodajna mreža. Tržištem dominira domaća kompanija INA, a strani sudionici (OMV, MOL, Petrol) uspijevaju u dobivanju novih atraktivnih lokacija. Dakle, iako INA ima dugotrajnu nazočnost, konkurenti su u poziciji iskoristiti nedostatke u planiranju prodajne mreže, ukorijenjene u pristupu “količina ispred kvalitete”, karakteristične za nekadašnje monopole u posjedu država. Osnovni je cilj ovoga rada Modelom pet konkurentskih snaga Michaela Portera analizirati atraktivnost industrije maloprodaje derivata nafte u Hrvatskoj i identificirati ključne faktore potrebne za uspjeh te industrije. Provedena analiza industrije maloprodaje derivata nafte pomaže u boljem razumijevanju stvarnih jakosti i slabosti poduzeća, izgradnji okvira za pozicioniranje poduzeća u naftnoj industriji i prepoznavanju područja na kojima strateške promjene imaju najveću isplativost. Podrobna analiza strukturnih odrednica Porterovog modela pokazuje da hrvatskoj industriji maloprodaje derivata nafte prijeti velika opasnost od ulaska novih konkurenata i da je veliki intenzitet suparništva među postojećim konkurentima. Pregovaračka moć kupaca i opasnost od supstitucijskih proizvoda je niska, a dobavljači u hrvatskoj industriji maloprodaje derivata nafte posjeduju srednje pregovaračke moći.
关键词：Industrija maloprodaje derivata nafte; konkurentsko okružje; pet konkurentskih snaga Michaela Portera; ključni faktori uspjeha.
