摘要：Autori u radu analiziraju strukturne promjene u hrvatskoj maloprodaji u razdoblju od godine 1998. do 2001. Iako su opći trendovi više ili manje poznati, ostaje pitanje učinkovitosti i brzine promjena. Autori su se u ovome radu koristili komparativnom analizom statističkih podataka kao osnovicom za izračunavanje različitih indikatora, relativnih pokazatelja, indeksa i koeficijenata korelacije. Zaključci potvrđuju hipotezu da hrvatsku maloprodaju karakteriziraju brze strukturne promjene i rast učinkovitosti. Te promjene stvaraju novu strukturu koja se približava razvijenim zemljama EU. Rezultati istraživanja imaju važne implikacije za strategiju razvitka maloprodaje, koja bi morala uzeti u obzir koristi i troškove procesa razvitka maloprodaje. U tome valja ustrajati na kvaliteti menadžmenta, na obrazovanju, na organizaciji i na informacijskom sustavu. Partnerstvo s proizvođačima glavna je pretpostavka za stvaranje učinkovitog lanca dodane vrijednosti i za smanjenje poslovnog rizika.
