摘要：Problematika poljodjelske proizvodnje, posebno ljudske hrane, jedan je od najvećih svjetskih problema. Statistike bilježe vrtoglavi porast svjetske populacije s osobito naglašenim trendom u nerazvijenim zemljama svijeta, koje su ujedno najslabiji proizvođači hrane. U svijetu postoji inače neravnomjeran odnos u proizvodnji hrane, pa bi se suvremeni svijet mogao ubrzo naći pred problemom kako to riješiti. Hrana postaje ograničeni resurs potreban za čovjekovu egzistenciju. Povijest je pokazala da je čovjekov um na znanstvenim osnovama uvijek uspio zaskočiti svjetske probleme. Valja očekivati da će to biti slučaj i sa hranom. Neiskorišteni resursi zemlje u svijetu, na osnovi suvremene tehnike i agronomije bit će privedeni eksploataciji, a postoje mnogi izvori hrane koji u visokom stupnju mogu nahraniti današnju znatno brojniju svjetsku populaciju u budućnosti. Znanstveni napredak kemije, biologije, agronomije i dr. sigurno će omogućiti nastanak novih izvora hrane o kojima danas i ne razmišljamo. Budućnost nosi prosperitet, ali i neke negativne tendencije (zagađivanje okoliša, npr.) povezane s poljodjelstvom i sa proizvodnjom hrane. To postaje prioritetnim zadatkom, da opstanak čovječanstva ne bi došao u pitanje. Republika Hrvatska aktivan je sudionik tih procesa. Ona raspolaže kvalitetnim tlom i uvjetima za proizvodnju sve traženije “zdrave hrane”. Potrebno je intenzivirati poljodjelsku proizvodnju i mjerama makroekonomske politike utjecati na promjenu strukture postojeće poljodjelske proizvodnje, na povratak mladih na poljodjelstvo i stvoriti uvjete za kvalitetnu i jeftinu proizvodnju hrane. To su preduvjeti za razvitak našega turizma i izvoza hrane, kao naših strateških razvojnih ciljeva.
