摘要：Zanimanje ekonomista za istraživanje dugoročnog ekomskog rasta obnovljeno je sredinom 80-ih godina dvadesetog stoljeća s razvojem teorija endogenog rasta. U jednoj grupi modela endogenog rasta, rast potiču eksternalije, a u drugoj tehnološke promjene koje su rezultat ulaganja u istraživanje i razvoj ekonomskih subjekata čija je funkcija cilja maksimiziranje profita. Treća je pak grupa modela endogenog rasta usmjerila pažnju na konstantne prinose na dovoljno široko definirani pojam kapitala, kako bi on postao sredstvo generiranja endogenog rasta. Osnovna je značajka modela endogenog rasta da trajne promjene u pojedinim varijablama ekonomske politike imaju trajan efekt na dugoročne stope ekonomskog rasta.
