摘要：Od devedesetih godina pa dalje sve se manje u ekonomiji problem razvitka promatra preko postavki Solowljevog modela razvitka, nego su osnovni izvori ekonomskog rasta usmjereni na tehnološke promjene, na poboljšanje inovacija i na obrazovanje radne snage koja će biti sposobna upravljati novom tehnologijom. Te postavke prema istraživanjima omogućuju ostvarivanje snažnog gospodarskog rasta bez inflacije i uz nisku nezaposlenost, i omogućuju rast proizvodnosti. Nova ekonomija znači duboke i korjenite promjene u društvu i u ekonomiji, a njezin konačan rezultat mora biti rast životnog standarda naroda. Koncept Nove ekonomije razvio je brojne pokazatelje za njezino mjerenje, a u radu su promatrani neki od njih na određenom broju zemalja u tranziciji s posebnim osvrtom na Hrvatsku. ICT sektor u Hrvatskoj nije dovoljno razvijen, pa je to, između ostaloga, jedan od razloga nezadovoljavajućih izvoznih i razvojnih performansi zemlje, a to zahtijeva uvođenje određenih korekcija u formuliranje i provođenje ekonomske politike.
