摘要：U članku se obrađuju odrednice gospodarske aktivnosti ženskoga stanovništva u Hrvatskoj u tijeku posljednjih pedesetak godina. Ta je aktivnost uspoređena sa stanjem u europskim zemljama, a posebno su izdvojena kretanja u tzv. tranzicijskim zemljama. Kao građa poslužili su podaci iz šest popisa stanovništva u Hrvatskoj od godine 1953. do 2001. Uočeno je sve veće starenje, ali i sve veća obrazovna razina stanovništva, i ukupnoga i ženskoga. Neke od zanimljivih pojava koje europski istraživači smatraju bitnima, kao što su odnos aktivnosti i bračnoga stanja, broja i dobi najmlađega djeteta, dostupni su, nažalost, samo u najstarijem popisu iz godine 1953., pa slika o ulozi i stanju žena u Hrvatskoj nije posve cjelovita i usporediva s ostatkom Europe. Promjena gospodarske strukture, među ostalim i zbog sve većega udjela sektora usluga, privlači žensku radnu snagu u aktivnost. Time se odnos među muškarcima i ženama u gospodarskoj aktivnosti mijenja u korist žena, što odgovara pojavama uočenima u razvijenim zemljama svijeta. Najuočljivija je promjena upravo sustavno smanjivanje broja aktivnih žena u poljoprivredi, dakle, i u cjelokupnom primarnome sektoru i povećavanje broja aktivnih žena u različitim kategorijama tercijarnoga sektora, poglavito trgovine, obrazovanja i zdravstvene skrbi. Sve veći udio žena koje brojem čak nešto premašuju aktivno muško stanovništvo, zahtijeva preispitivanje radnih uvjeta i njihovih svojstvenih potreba i njihovo usklađivanje, i to zato da bi one bile cjelovito uspješnije, a društvo u cjelini i bolje i pravednije. Prilagodljivi oblici rada jedan su od pristupa koji vodi tome.
